Vraća se život u ratom razrušenu Bukovicu

Prije rata ovo je mjesto vrvjelo od života. Međutim, nedaće rata opustošile su ovaj kraj, a trebalo je gotovo dva desetljeća da se u njega život ponovno počne vraćati.

Ovih dana obnovljena je čak 16. kuća. Tim povodom posjetili smo ovo mjesto. Put nas je vodio kroz šumski puteljak. Prolazeći njime vidjeli smo još mnoge spaljene i uništene kuće. Približavanjem samom selu najprije su nam u oči upali novi crveni krovovi, a potom smo začuli i vesele glasove, piše dnevni-list.ba.

Nedaće rata

Za pedesetak mještana ovaj je vikend poseban. Dogodio se blagoslov 16. obnovljene kuće. Inicijator i organizator je Janjko Mijić. Neizostavna je potpora župnika fra Darka Drlje jer Bukovica je filijala župe Podhum - Žitače. Tu je uvijek prisutni u neretvanskom kraju župnik župe Obri u Kostajnici don Jozo Majić.

Nekada su ovdje živjele brojne obitelji raspoređene u 5 različitih zaselaka. Nedaće rata potjerale su ljude u sigurnija područja, pa su danas razasuti po bijelom svijetu. Najviše ih se zadržalo u novim naseljima između Mostara, Čapljine i Stoca, u Bobanovo i Šuškovo naselje. Naravno, ima ih od Vojvodine do Rijeke.

Mještani Cmiljko Jurić i Ante Marković s radošću pripovijedaju o nekadašnjem životu u ovom neobičnom kutku svijeta.

"Ovdje su nekada živjeli Andrići, Antunovići, Markovići, Džalte, Banovići, Tadići, Šimunovići, Šarići, Anđelići, Topići, Jurići, Petrovići, Piplice, ...Odavde je i onaj nekadašnji predsjednik SIV-a Jugoslavije, Ante Marković. Ovdje se uglavnom živjelo od poljoprivrede. Inače je ovaj kraj poznat po voću kao što su šljive, jabuke, kesten.

Tijekom desetog mjeseca organiziramo ovdje kestenijadu", pripovijedaju Cmiljko i Ante.
Za ovo mjesto vezuju se brojne legende koje se prenose s koljena na koljeno. Jedna od takvih je i priča o kraljevom stolu koji je na Bokševici i koji je prenesen u Zemaljski muzej u Sarajevo. U groblju je ostala još jedna stolica.

Župnik fra Darko Drljo otkriva sve o životu i poteškoćama oko obnove i povratka u ovo i sva druga sela župe Podhum-Žitače.

Uništeno selo

"Bukovica je jedno od većih sela naše župe koja broji 28 sela. Selo je bilo potpuno uništeno tijekom rata. Evo, radimo! Većina bivših stanovnika se, nažalost, stacionirala u Bobanovu i Šuškovu naselju. Zadnjih nekoliko godina stalno radimo na obnavljanju naših naselja. Najprije smo morali rješavati infrastrukturu kako bi se moglo uopće doći u ovu filijalu. Moglo se doći samo pješice. Nakon toga započeli smo s obnovom filijalne crkve Sv. Josipa, a zatim obiteljskih objekata.

Obnavljanje crkve bio je prvi znak da ljudi nisu zaboravljeni. Uredili smo groblja i započeli sa čišćenjem oko kuća. Općina Konjic nam je pomogla oko popravka puta kako bi se moglo doći do sela", priča fra Darko ističući i kako ih je u cjelokupnom radu pomagala Vlada Republike Hrvatske, državna ministarstva BiH, županije. Svi su pomagali pomalo, ali, kaže fra Darko, oni su to znali kvalitetno iskoristiti.

"Tada smo motivirali i narod da i svojim trudom i novcem započne obnovu sela. Stambene jedinice smo započeli obnavljati zahvaljujući Kruhu sv. Ante. Fra Slavko Topić, naš fratar koji je odavde bio je desna ruka u realizaciji projekta. Obnavljali smo kuću po kuću sa po par prostorija i mokrim čvorom. Danas smo blagoslovili 16. kuću. Evo, to je jedan primjer kako kada ljudi vjeruju u Boga, vjeruju u sebe i u povratak. Mnogi su se već snašli drugdje jer su bili prinuđeni. Većina dolazi redovno ovdje i s njima novi naraštaji koji se osjećaju ugodno kod svoje kuće. Bez obzira na sve, župna zajednica je živa, ljudi dolaze i rade, dovode svoje prijatelje. Veze s Bukovicom su sve jače", poručuje fra Darko.

Život se vraća
Potpora ide uglavnom prijateljskim vezama.

"Zahvaljujem svima koji nam pomažu. Slavko Marin i Zdravko Beljo su pomagali obnovu filijale. Dr. Jozo Ivančević, načelnik općine Rama također nas pomogne jer su mnogi odavde sada u Rami. Poznajem dosta povijest BiH i Hrvata BiH. Uvijek smo se morali uzdati u sebe i tako je i sada. Mi se znamo boriti, ne pognemo glavu niti prihvaćamo bilo kakve ucjene. Ovdje provodim svoje najbolje svećeničke godine, ali ih provodim s ponosom. Jer ovdje svećenik nije samo župnik, on je jednostavno ovdje sve. Do sada sam bio sve samo što još nisam bio veterinar", s osmjehom je završio fra Darko.
Ovakva prigoda nije mogla proći bez bećarca koji je dugo u noć odzvanjao dolinom. Pjesma uz harmoniku budila je posebne emocije ovih ljudi.

Janjko Mijić koji je jedan od najodgovornijih za ovu feštu nije mogao, a da malo ne zagusli. Pjesma je govorila, o čemu drugom ako ne o Bukovici.

"Ako Bog dadne, dogodine će biti 20 kuća. Volim svoje mjesto i želim učiniti sve što mogu", s posebnom radošću govori Janjko Mijić.

Željko Tadić koji vodi projekt obnove u ime Kruha sv. Ante naglasio je nekoliko bitnih stvari.

"Obnova prve dvije kuće završena je 2011., a nastavak gradnje je slijedio 2013. godine kada je završeno još 5 novih kuća. Krajem 2015. godine i početkom 2016. uz pomoć dobročinitelja završili smo izgradnju još 8 novih kuća, tako da je do sada useljeno ukupno 15 kuća. Danas je blagoslovljena još jedna. I pored ogromnih poteškoća povratnici nisu izgubili volju za povratkom. Njihova upornost, kontinuirano angažiranje, zajedništvo, međusobna pomoć i izgrađeno povjerenje, garancija su da ih ništa ne može zaustaviti u njihovoj želji da se vrate na svoja ognjišta", istaknuo je.