Hrvatski pjesnici iz cijelog svijeta dolaze u Hercegovinu

... lirike, koji će se održati od 4. do 8. srpnja, piše Večernji list BiH.

Pjesnici, ujedno i članovi značajnih hrvatskih zajednica diljem svijeta, koji dolaze s raznih kontinenata, povezat će se s Društvom hrvatskih književnika Herceg Bosne i Ogrankom Matice hrvatske u Čitluku, kao i Simfonijskim orkestrom Mostar.

Tijekom trajanja manifestacije planirane su dvije pjesničke večeri, 5. srpnja u Mostaru, u Galeriji kraljice Katarine Kosače, s početkom u 20 sati, te dan kasnije u Majčinom selu u Međugorju, s početkom u 20:15 sati (nakon večernje mise), najavili su organizatori.

Planirani su i posjeti Međugorju, Čapljini, Mostaru, Ljubuškom, Širokom Brijegu, Rami i ostalim mjestima u Hercegovini, gdje će se u petodnevnom druženju gosti upoznati s kulturnom tradicijom i povijesnim znamenitostima.

U programu sudjeluju dvadeset tri pjesnika, i to Željka Marija Čorak (Vancouver, Kanada), Ivan Gerić (Detroit, SAD), Nasja Bošković Mayer (Saint Louis, SAD), Ivanka Sabolić Rukavina (Kent, SAD), Mate Tafra (Lausanne, Švicarska), Suzana Tkalčić (San Pedro, SAD), Ivan Župa (Beč, Austrija), Branka Grakalić (Wil, Švicarska), Nadica La Rosa (Farum, Danska), Ivanka Madunić Kuzmanović (Greendale, SAD), Anica Markov (Caracas, Venezuela), Pero Rotim (Innsbruck, Austrija), Ana Petrović (Beč, Austrija), Florijan Bebić (Beč, Austrija), Angie Luburić (Australija), te pjesnici iz DHK HB: Ivan Sivrić, Miljenko Stojić Mića, Joso Živković Soja, Grgo Mikulić, Marina Kljajo Radić, Ivan Vrljić, Marela Jerkić Jakovljević, Antun Lučić, Ivan Baković i Anita Martinac.

Susreti Hrvatske izvandomovinke lirike krenuli su 2000. godine, kada su se prvi put okupili pjesnici u New Yorku u želji da povežu kako hrvatske zajednice diljem Amerike i Kanade, tako i pojedince koji njeguju hrvatski jezik.

Pozitivna energija prenosi se i na nova odredišta, gradove u kojima još žive aktivne hrvatske zajednice i umjetničke skupine, te okuplja nove članove iz SAD-a, Kanade, Europe, Južne Amerike, Australije, pa čak i Južne Afrike.

Poput putujućih trubadura pjesnici najčešće pišu o tipično iseljeničkim temama - čežnji za rodnom kućom, nevinošću djetinjstva, boli rastanka, ali i o onim općeljudskim - smislu života, ljubavi, prolaznosti i vjeri.