Hercegovačka posla: Ako imaš 30 godina, a nisi se udala, pod manom si

Ja diplome ganjala. Po svijetu šetala. Zaljubljivala se do iznemoglosti. Udaja mi ni na kraj pameti nije bila. Što je najgore, ni dalje mi nije na pameti ni u pameti. Uporno se pitam kako je brzo prošlo vrijeme od onog „rano je za momka" do onog „kuku, kako više nemaš momka".

Sve unuke se smirile u dugim vezama ili braku, samo ova kastigulja nikud u sreću. I baš je ta morala da liči na nju. Bijele puti, plave kose, svijetlih oči, a momka ni za lijeka na vidiku. I kad me baba hvalila govorila je: „Vrijedna li je, jadi je ne dopali. Ma, zubi ko biseri!". Džaba.

Onda sam ugasila za sva vremena. Oduvala 30 svjećica. Do tog trećeg novembra je po vazdan pitala. Uvijek izokola. Bez direktnih udaraca.

Nego, onako, s kauča, dok maramu na glavi popravlja: „Znam li mu đeda?"

Ja: „S'vati, baba, da mene niko ne voli!"

Baba: „Pi, jade jedna, što lažeš?!"

Ja: „Ne lažem kad ti kažem!"

Poslije dva minuta:

Baba: „Znaš onaj Mitrov unuk? Brankov mali, Savete Neđeljkove bratić?"
Ja: „Šta s njim?"

Baba: „I on je doktor, a onaj Mihajlo od strica mu, pop, a ti si učiteljica pa ko velim znate li se?"

Ja: „Ja nisam učiteljica!"

Poslije pet minuta:

Baba: „Ako neće on da namigne tebi, a ti namigni njemu!"

Ja: „Jes', pa da pomisli da imam neke tikove!"

Baba: „Džaba ti sve te visoke škole kad sama veliš da si pod manom!"

Ču' pod manom? Ko je taj ko određuje ko je pod manom? Baš me interesuje, ko je kvalifikovan da to obavi? Ko je njega kvalifikovao? Ko mu je dao za pravo da misli da je neko lošiji, ružniji, gluplji, bolešljiviji, manje vrijedan?

Od ukućana saznadoh da se izraz prenosi s generacije na generaciju u Hercegovini. Za momke se lako utvrđivalo. Ako nije mogao u JNA, čuvenu armiju, nije mogao ni da se oženi. Jer su cure odmah doznale da je pod manom. Za djevojke se znalo da je pod manom jedino ako je imala izražen neki fizički nedostatak. Najčešće su bile cotave (kraća jedna noga) ili frljave (razroke). Ako se neka djevojka udala, a nije mogla roditi ili pak nije odgovarala novoj familiji vraćana je u rod pod izgovorom da je pod manom. Takve su najčešće život provodile same, dočekujući, pričekujući i ispraćajući i bližu i širu familiju. Čuvajući ovce po brdima i gorama, da bi brat, rođak imali za Božić, a da ih se u starosti ti isti nisu ni sjetili. Nažalost.

Pa ima li grdnijeg i nesretnijeg izraza kad u Hercegovini opisuju curu, pitam ja jutros moje drugarice. Zagledaše se. Minut, dva tišina. Onda progovori jedna: „Ima! Starija prvorotka!" Što jes' jes'. Prestrašno. Ako imaš 30 godina, a nisi se udala, pod manom si. Ako imaš 30 godina, a rađaš prvo dijete, starija si prvorotka. Ako to sve zajedno uradiš sa 30 godina onda si starija prvorotka pod manom! Izgleda da vazda od goreg ima gore.

Pitam ja samu sebe, ponekad, kad razgovaramo: „Zar nije bolje da se formiram u svakom pogledu, emotivnom (da doživim prekid filma u mozgu od zaljubljenosti), intelektualnom (nastavne i vannastavne školice i diplomice), finansijskom (da se konačno zaposlim), vidim bar tri svjetske zemlje, pa da onda rodim dijete?" Među nama rečeno da se iživim. Ovo je neki logičan slijed dešavanja, u mojoj glavi. Da ne pravim socijalni slučaj ni od sebe ni od djeteta. Jer ja ne želim jedno. Ja želim petoro djece. Inače, ja sam razmažena. Kad nešto želim onda se potrudim da to ostvarim. Pomenem ja to na glas, a baba iz potaje progovori: „Onda si trebala davno počet'!"

Da se razumijemo, nemam ništa protiv udaje i rađanja. Međutim, nikako da se usaglasim sa društvom i državom. Nikako da steknem uslove za to. Mislim da nam treba mnogo više ljubavi i beba. Pogotovo sad kad je popis stanovništva sve pokazao. Objasnio da Hercegovine skoro pa nema. Prepali se svi, pa i ja. Mislila sam da smo sila strašna. Hercegovina do Tokija. Hercegovina cijeli svijet naseli, a sebe ne raseli. Malo morgen. Šipak. Šarena laža.

U svoj ovoj muci mi se ponosno šprdamo. Na svačiji račun, a na svoj ponajviše. Kako ćemo dalje? Naravno, lako ćemo. Bitno je da pod manom nismo.

Tekst u orginalu prenesen s portala:

mojahercegovina.com