Hercegovina

“Žuto zlato” u Tihaljini uspješno odolijeva izazovima vremena

Hercegovina.info
Duhan je definitivno stoljetni simbol Hercegovine, njezine suhe ispucale zemlje no rijetka su danas mjesta u Hercegovini gdje duhan još uvijek odolijeva velikim žegama i dugim sušama. U zapadnoj Hercegovini, u mjestu Tihaljina kod Gruda, selu udaljenom desetak kilometara od grada,  jedan od poznatih proizvođača je i Ante Mijatović, poštar iz Tihaljine, koji zajedno sa svojom ženom Jadrankom sadi duhan još otkako zna za sebe. Time su se bavili njegovi roditelji koji su proizvodnjom duhana othranili svoju djecu i koji su vjerojatno zapamtili neka bolja vremena bar kada je riječ o proizvodnji ovog, kako Hercegovci znaju reći “suhog zlata”.

Nema živa mira

Tada je duhan za ove krajeve bio sveta biljka, a danas za nju malo tko i pita, iako u zadnje vrijeme sve je više onih koji sade.
“Loša mu je cijena, i to mu je najveća mana. Nekad je to bila glavna grana proizvodnje, živjelo se od duhana. Ja proizvodim godišnje oko 600 kilograma, no prije se puno više toga sadilo. Hercegovci su voljeli duhan zbog njegove otpornosti, žilavosti, neuništivosti, ali i dobre cijene, a sad smo svjedoci njegovog izumiranja”, kazao je Ante.
On je ove godine zasadio 7000 struka duhana, što je poprilično mnogo, uzimajući u obzir da svaki dan ovaj vrijedni čovjek ujutro ustane jako rano, zajedno sa ženom obere duhan, donese ga pred kuću i onda ide na svoj posao. Žena mu sama niže duhan na konce, a kad  dođe s posla, Ante ih podigne u plastenik na sušenje te je za tjedan dana gotov.
“Ja živa mira nemam, ne mogu mirovati na jednom mjestu, stalno moram nešto raditi, pa pored duhana sadim sve i svašta”, kazao je vodeći nas kroz svoj vrt.
A koliko su plodovi njihove zemlje ukusni, uvjerili smo se kada smo probali neke od njih.
“Nama telefon uopće ne treba, jer nas nikad nema kod kuće, čujemo ga samo navečer kada odmaramo. I to ti je kod nas na selu tako. Znali smo se nekada ustajati u jedan poslije ponoći kako bi radili oko duhana. Bilo se tada mlado, htjelo se odmarati, a čovjek me znao buditi i uvijek sam se pitala hoću li se ikada moći naspavati. A sada je došlo takvo vrijeme da ja njega budim”, prisjeća se Antina žena Jadranka.
Kaže da bi bilo drukčije da je njezin Ante stalno kod kuće i da ne ide na posao, kako bi se mogli potpuno posvetiti uzgoju ove biljke.
“Da je on stalno tu, mi bismo mogli komotno 10 kvintala duhana zasaditi”, rekla je.

“Suho zlato”

Ovako godišnje zasade oko 7000 struka od čega se ne bi moglo pristojno živjeti, jer je cijena za razliku od davnih vremena jako opala, pa sada po kilogramu iznosi svega 15 maraka.
”Prodajemo na vagu i svakako. Kupuju ljudi koji križaju i koji prodaju dalje, a to su  većinom naši Hercegovci. Prije si imao siguran otkup, danas je takvo vrijeme došlo da ga nemaš kome prodati. Vrijednost je bila tolika da sam za 150 kilograma duhana mogao kupiti namještaj za dvije sobe”, govori nam Ante što nam je potvrdila i Jadranka koja tvrdi da se godišnje proizvodnjom duhana moglo više zaraditi nego da si radio u Njemačkoj.
“Prije je Duhanska stanica u Grudama otkupljivala sav duhan koji se proizveo, bio on dobre ili loše kvalitete. Bilo je i nekvalitetnog duhana za koji se također dobivao novac”, rekli su.
U Tihaljini ima petnaestak ljudi koji sade “žuto zlato”. No, to nije ni deseti dio onoga što je bilo prije. I zaista, prolazeći Tihaljinom uočili smo mnoge kako ponosno razgledaju plodove svoga rada koji stidljivo izviru iz zemlje. Za nekih mjesec dana počet će se brati prvi listovi, a u Hercegovini se, kažu Mijatovići, bere najviše po dva lista tjedno. Mora se brati svake nedjelje, jer je tada najljepši i najžući. Ante i Jadranka beru ga po noći, jer ga je nemoguće brati kada sunce ugrije. No, duhanu ova klima odgovara, jer što je veća temperatura, on je ljepši. A ovdje postoje itekakvi uvjeti za proizvodnju, jer temperatura raste i iznad 40 stupnjeva Celzija ljeti.  
“Nekad je ovo bio gospodski posao. Ono što je najgore bilo jest ustajati se u cik zore. Danas se manje cijeni, ali nama to ne smeta. Mi to volimo raditi više nego išta drugo i teško ćemo odustati od toga”, složni su Mijatovići.

Berba za mjesec dana

Za mjesec dana počet će se brati prvi listovi, a u Hercegovini se, kažu Mijatovići, bere najviše po dva lista tjedno. Mora se brati svake nedjelje, jer je tada najljepši i najžući. Ante i Jadranka beru ga po noći, jer ga je nemoguće brati kada sunce ugrije. No, duhanu ova klima odgovara, jer što je veća temperatura, on je ljepši. A ovdje postoje itekakvi uvjeti za proizvodnju, jer temperatura raste i više od 40 stupnjeva Celzija ljeti. 

Dnevni List
duhan tihaljina
Vezani članci
Najnovije
Vezani članci