DIJANIN AMERIČKI SAN 'Radili smo kao Hrvati, odmarali kao Crnogorci, partijali kao Srbi, a jeli kao kod bake u Bosni'

Agencija US JIM iz Mostara, u suradnji s renomiranim američkim partnerom Intrax, nudi svim studentima Work and Travel program. Velika prezentacija programa će se održati u Hotelu Mepas, dvorana Princess, 18.10.2023. (srijeda) s početkom u 15:00.Povratnici s programa će govoriti o svom iskustvu pa ih možete čuti iz prve ruke. Specijalni gost prezentacije je američka konzulica u BiH. 

Dijana Živković  je polaznica programa za ljeto 2023 te u nastavku možete vidjeti kako je doživjela svoj program u Destinu na Floridi.

"Imam 22 godine i studentica sam završne godine francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu. Ovim putopisom vas želim provesti kroz Work&Travel program i bar donekle dočarati svo bogatstvo i ljepotu ove razmjene za studente.

Moj život čine brojna putovanja i avanture, a ovaj program je već dugo bio pri vrhu na mojoj listi želja. Zahvaljujući agenciji US JIM iz Mostara uspjela sam ostvariti taj san. Prijavila sam se već u 10.mjesecu, odmah nakon otvaranja prijava, te sam sa nestrpljenjem iščekivala prvu ponudu za posao. Sjećam se da je moje prvo pitanje glasilo: “A ima li u ponudi Kalifornija ili Florida? Ja bih negdje na more.” Svi su se nasmijali na moje pitanje jer nije bio uobičajeno, ali ekipa iz agencije se zaista potrudila da mi omogući ono što sam si davno u glavi zacrtala. Nakon par dana dobila sam poziv i dočekala me radosna vijest - stigla je ponuda za Destin, Floridu. U pitanju je bio Henderson Beach Resort, predivan obiteljski hotel na samoj obali mora. Ma daj! Kako da uopće gledam druge ponude? Sa veseljem sam prihvatila, te obavijestila svoju prijateljicu Taru iz Beograda koja me pratila na ovom putovanju. Znale smo da je to to.
Ekipa iz Hendersona je za nas organizirala razgovor uživo u Beogradu gdje su nam održali i prezentaciju i predstavili resort. Malo je reći da sam bila oduševljena čitavom ekipom i trudom koji ulažu za studente koji dolaze na program.
Sve su lijepo organizirali, a ja sam se osjećala kao da radim za njih godinama. Bili su jako ugodni i razgovor je bio jako opušten. A kasnije sam saznala da su i oni uživali u boravku u našim krajevima.

Odabrala sam poziciju Front Desk Agent, a Tara Spa Attendant. Znala sam da će taj posao biti odlična prilika da upoznam razne ljude, te da usavršim svoj španjolski zbog velikog broja Latinoamerikanaca koji dolaze u Destin.
Nisam znala što očekivati, znala sam samo da idem u nepoznatno i da će ovo biti nešto skroz drugačije od svega u mom životu. Nisam ni slutila da će to biti ljeto za pamćenje i iskustvo života.

Sjedim u avionu, gledam kroz prozor i osjećam se kao da sam u nekom filmu. Misli su mi bile posvuda. “Kakvi ljudi me tamo čekaju? Hoće li mi se svidjeti? Je li sve kao u pričama drugih ljudi?” To su bila samo neka od pitanja koja su mi prolazila kroz glavu.

Dolazak u Destin. Zašto je nas život u Destinu bio specifičan i zašto se razlikuje od svih drugih mjesta? U jednoj kući živjelo je 40 Balkanaca. Zamislite vi to. Luda kuća. Naravno u pozitivnom smislu.

Kada smo stigli upoznali smo se sa ostatkom ekipe iz BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
Radili smo kao Hrvati, odmarali kao Crnogorci, partijali kao Srbi, a jeli kao kod bake u Bosni. Jednom rječju - uživali.
Nemam dovoljno riječi da opišem ljude s kojima sam provela ova 4 nezaboravna mjeseca.
Život u kući je baš poseban doživljaj. Toliko različitih ljudi, narječja i dijalekata spojeni u jedno. U jednom trenutku smo svi pokupili ponešto jedni od drugih. Pasoš, putovnica, tiganj, tava… Ma sve vam je to isto.

Svaki dan je bilo nešto novo, nikad nisam znala što će me dočekati kad se vratim u sobu. Od crnogorske zastave koja se jedan dan pojavila u dnevnom boravku preko momaka koji su naručili sve moguće nepotrebne stvari sa Amazona, do ljudi koji crtaju na platnima uz neki simfonijski orkestar. U jednom dijelu kuće svira Čolić, u drugom pak neka tehno strana muzika, a onda se presiječe sa nekom cajkom.
Kuća je bila puna života i uvijek je netko bio u gostima kod nas. Što bi se reklo, bili smo kao autobuska stanica. Amerikanci, Latinoamerikanci i Balkanci - savršen spoj.
A sada, da se malo vratimo na priču o poslovima.

Posao na front desku me naučio puno toga. Prije svega, strpljenju i smirenosti. Kada radite na recepciji svakodnevno se susrećete sa svakakvim ljudima. Što bi se reklo - sto ljudi, sto ćudi. To je posao koji zahtijeva mentalnu snagu jer svi problemi koji postoje u hotelu idu preko vas. Moj glavni zadatak je bio check-in, check-out, odgovaranje na pitanja gostiju, te odgovaranje na telefonske pozive. Fizički i nije toliko naporno. Bitno je da imate dobro znanje engleskog jezika, veliki plus ako znate još neki jezik. Volim izazove i nove stvari, tako da mi nije bilo teško naučiti sistem po kojem funkcionira hotel, ali tu ima toliko toga da ponekad osjetite kao da vam mozak gori od količine informacija koju dobijete u kratkom vremenu. No, sve se to savlada kroz par dana. Kroz posao sam razgovarala sa svakakvim ljudima - od političara preko voditelja i glumaca do glazbenika. Ovaj posao je dobar jer naučite sve o hotelu, tako da kad god je mojim prijateljima trebala neka informacija, pitali bi mene. Nijedna druga pozicija ne nudi toliko znanja koliko vam nudi front desk.,

Sa mnom je radilo još par J1 studenata, tako da nikad nije bilo dosadno. Odmah pored recepcije se nalazio i Bell Desk gdje su radili momci koji nose kofere i 2 restorana. Tako da, čak i kad sam bila sama u smjeni netko od bellmena ili ekipe iz restorana bi došao da mi pravi društvo, makar i na 5 minuta. Uvijek se nesto događalo, osjećala sam se kao da živim u nekom filmu. Toliko smo se zabavljali i uživali da u par navrata uopće nisam imala osjećaj da radim, a mislim da to i jeste poanta svega. Toliko uživate da niste svjesni da radite.Osim posla na front desku, radila sam i jutarnje smjene u restoranu Another Broken Egg kao busgirl i host. Nekad sam bila host, nekad busgirl - ovisno što im je trebalo za taj dan. Kada sam radila kao host, moj glavni zadatak je bio da dodam goste na listu čekanja, te da ih odvedem do stola i pokažem im jelovnik. Ukoliko sam bila busgirl, čistila bih stolove i menije nakon što gosti završe s jelom.

Ovaj posao je bio fizički zahtjevniji, ali psihički dosta lakši. Svaki posao je lakši kada imate dobre ljude na poslu, a ja sam imala tu sreću da budem dio jednog jako finog kolektiva.
Upoznala sam toliko ljudi, od onih koji imaju 16 godina i vec rade jer takav je američki sistem do ljudi u 70ima koji jos nisu otišli u penziju jer eto - Amerikanci žive da bi radili!
Doživjela sam par kulturoloških šokova kad sam tek došla. Prvo - njihov način vožnje i poštivanje prometnih znakova. Druga stvar koja me jako iznenadila, a specifična je za Floridu je to što vam se ljudi na ulici smješkaju i pitaju kako ste bez obzira poznaju li vas ili ne. To mi je na neki način baš prijalo jer puno je ljepše vidjeti nasmijano lice - pa makar bilo i lažno, nego smrknute obrve i pognute glave.
Upoznala sam toliko ljudi, obišla mnoga mjesta , isprobala toliko nove hrane i pića…
Najzanimljivije mi je bilo koliko se Amerikanci šokiraju kada čuju koliko je naš smisao za humor zapravo crn.

Od hrane sam uživala u pizzi s piletinom, BBQ umakom, lukom i sirom. Znam! Na prvu jako čudna kombinacija, ali vjerujte mi - isprobajte sve čudne kombinacije hrane na koje naiđete. Možda se pozitivno iznenadite.
Program sam završila nešto ranije jer sam dobila još jednu razmjenu u Francuskoj, te sam se morala vratiti u Pariz zbog neke papirologije.
Aliii, imam jedno malo iznenađenje za kraj. U listopadu se vraćam nazad u USA da obiđem New York i Washington jer sam uhvatila par slobodnih dana između predavanja u Francuskoj.
Tako da… Svašta nešto sam ispričala, a tek smo na početku. Avantura tek slijedi!

God bless America i vidimo se sljedeće godine!