Mostar: Invalid skočio u Neretvu, od sigurne smrti spasili ga studenti
Podsjećamo, Osman je oko 12.30 sati s pećine na lokaciji ispod Starog mosta skočio ili je upao u rijeku, a od sigurne smrti su ga spasila dvojica spomenutih mladića, koji su se, takoreći slučajno, taj dan našli u Mostaru. U grad na Neretvi, zanimljivo je, dovela ih je ljubav...
Prst sudbine
Naime, 27-godišnji Elvis Šogolj iz Zavidovića je tog dana došao u Mostar kako bi razgovarao s djevojkom Anelom, s kojom je prekinuo ljubavnu vezu prije četiri mjeseca. Da nije bilo tog prekida, a i 'prsta sudbine', teško da bi se dvojica prijatelja Elvis i Damir u srijedu našli na Starom mostu odakle su ugledali nesretnog Osmana kako pluta u Neretvi.
- Razlog dolaska u Mostar je djevojka Anela koja studira psihologiju u tom gradu. Ja sam s njom prekinuo vezu prije četiri mjeseca i imao sam želju s njom sjesti i porazgovarati, započeo je svoju priču Elvis Šogolj, inače student Odsjeka sigurnosti na fakultetu Političkih znanosti u Sarajevu.
- Damir i ja u Mostar smo tog dana došli oko 11 sati, a poslije razgovora s Anelom s Damirom sam otišao u Stari grad. Fotografirali smo se na Starom mostu, a Damir je u jednom trenutku vidio čovjeka kako prilazi obali na štakama. Pozornost nam je privuklo to da ide prema rijeci i pećinama, a nema noge. U jednom trenutku dok me Damir fotografirao, vrisnuo je: 'Hajde za mnom.' Štake su ostavljene na obali, a čovjeka nije bilo. On je došao do rijeke prije mene, uletio je u vodu i povukao čovjeka na obalu pa smo ga zajedno iznijeli. Čovjek je bio pri svijesti, ali dosta hladan, tresao se od hladnoće, prepričao je potresni događaj Šogolj, koji je i sam u životu, takoreći, prošao sve i svašta. No, ljudskost ni povrh nesreća koje su ga zadesile nije izgubio. Naime, Elvis je tijekom ratnih godina ostao bez oca koji je ubijen, a od obitelji ima majku i sestru koje žive u Zavidovićima.
U trenutku dok su Elvis i Damir iz hladne rijeke izvlačili nesretnog čovjeka u pomoć su pritrčali i građani koji su nosili pokrivače, a potom su pozvali Hitnu pomoć i policiju.
- Pravi junak ove priče je moj prijatelj Damir. On je prvi uletio u vodu i spasio čovjeka. Strašno brzo je reagirao kad je vidio da su štake ostale na obali. Da je samo minutu kasnije to primijetio, ne znam kako bi se ovo završilo, skromno je kazao Šogolj.
Bez razmišljanja sam skočio
Damir Halilović počašćen je i sretan što je nekome spasio život. Zahvalio je Dnevnom listu na prepoznavanju humanog djela koji su napravili on i njegov prijatelj. Damir je inače student na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu gdje bi uskoro trebao i magistrirati. Damirov čin utoliko je vrjedniji s obzirom na činjenicu da ima trudnu suprugu te majku, oca i brata, koji sada s pravom mogu biti ponosni na njega, premda im nije bilo svejedno kada im je ispričao što se dogodilo.
- Elvis i ja smo razgledali Stari grad u Mostaru i došli na Stari most fotografirati se. Tri puta mi je Elvis govorio: 'Hajdemo negdje na čaj', a ja sam odbijao govoreći mu da je lijepo vrijeme i da ostanemo još malo na Starom mostu gdje smo se zadržali desetak minuta. Vidio sam čovjeka na štakama kako gleda u rijeku. Pomislio sam, vjerojatno je svašta prošao i došao na rijeku odmoriti se. Nakon dvije - tri minute, vidim ga sa štakama da ide preko stijena i opet pomislim: 'Svaka ti čast, čovječe, nemaš noge i ti se opet boriš sa štakama da ideš preko stijena.' Pozitivno mi je djelovao i on i to što vidim od njega, započeo je Halilović.
Elvis mu je tada rekao da ga fotografira na mostu...
- Dok sam držao aparat, odjednom sam ugledao čovjeka u vodi kako pluta. Odmah sam spustio aparat na most i potrčao na obalu. Skinuo sam jaknu dok sam došao ispod mosta i bez razmišljanja sam skočio za njim u rijeku. Oprezno samu mu prilazio, jer sam tako učio na fakultetu. Ne znam kakva će njegova reakcija biti. Prišao sam mu polako, već mu je voda preko glave bila. Uhvatio sam ga, okrenuo i održavao se s njim na vodi. Sekunde su odlučivale da nestane ispod površine prije nego sam došao do njega. Uspio sam s njim doći do obale. Elvis mi je pomogao da ga izvučemo, skinuli smo mu odjeću. Tada su pritrčali i građani, neka je gospođa donijela prekrivač pa smo ga umotali, govori Halilović.
Sretan sam
Policija i Hitna pomoć stigli su brzo, presvukli su se, utoplili i potom otišli u Regionalni medicinski centar "Dr. Safet Mujić" kako bi obišli čovjeka kojeg su spasili. Kada su dobili informaciju da je s njim sve uredu, otišli su iz Mostara.
- Otišli smo do bolnice obići čovjeka. On je prilikom našega dolaska spavao, a liječnik nam je rekao da mu je stanje stabilno. Ja sam počašćen i drago mi je što sam uspio spasiti jedan ljudski život. Taj čovjek nikako nije loš. Bilo je suđeno da ga netko spasi iz rijeke i ja sam sretan što sam imao snage doplivati do njega i izvući ga do obale, sretan sam što sam ja bio taj koji je to učinio, ponosno je kazao skromni student Damir Halilović.
Ovakav primjer ljudske hrabrosti trebao bi biti nagrađen i od nadležnih u našoj zemlji. U vremenu krize na svim poljima, pa i ljudskosti i morala, potez dvaju studenata daje nadu i vjeru da u društvu u kojem živimo ima požrtvovanih i hrabrih ljudi spremnih pomoći onima koji su u nevolji. Damire i Elvise, svaka vam čast!
dnevni list