BAKROREZ S KOLJENA NA KOLJENO 'Umjesto bankarstva sam izabrala čekić i umjetnost, svaki posao je za ženu'

Kada su se djeca igrala s igračkama, Nelica Badžak Hakalović, sada 40-godišnja Mostarka, igrala se s alatom. Kako kaže, to je nekako i odredilo njen put u budućnosti i koliko god puta da je život odveo na drugu stranu, tom alatu se uvijek vraćala. Danas, Nelica važi za jedinu ženu u Mostaru koja se bavi bakrorezom, a njezini suveniri, tanjuri s bosansko-hercegovačkim motivima i nakit, krase na tisuće domova ljudi širom svijeta.

S ponosom je za Hercegovina.info govorila o svom zanimanju, roditeljima koji su svoje umijeće prenijeli na nju, kao i svojoj inspiraciji, koju, posebno naglašava, pronalazi isključivo u jakim ženama. Kako to da jednu ženu život odvede u glazbu, pa ekonomiju, a ona ipak izabere bakar i čekić i time osigura titulu jedine Mostarke s ovim zanatom, pročitajte u nastavku priče.

„Počela sam s ovim zanatom još kao djevojčica, sjećam se da smo u šali govorili da se djeca igraju s igračkama, a ja s alatom. Odgojena sam u zanatu, oduvijek sam gledala svoje roditelje kako rade. Tata bi uvijek navečer, sjećam se, stavljao table bakra po podu u kući, a dok bi on to mjerio i radio, ja bih se motala oko njega. Kada je i majka ušla u ovaj posao, nakon odgoja nas troje djece, bilo mi je još lakše. Gledala sam i nakon posla kako komadići bakra dobivaju oblik pod njenim prstima. Ipak, lutala sam i tražila sam se i roditelji su mi to dopustili i hvala im na tome“, započela je Nelica za Hercegovina.info.

Svoj dar je, naglašava, naslijedila od svojih roditelja, a radnja „Badžak“ mostarski Stari grad krasi već više od stotinu godina, prenoseći zanat s oca na sina, a u ovom slučaju i na kćerku. Nelicina radnja „HandCraft“ se također nalazi u Starom gradu, a kako kaže, i danas s roditeljima razmjenjuje iskustva, maštu i umijeće.

„Oni su zaslužni za ovo, prenijeli su na mene taj dar. Veoma rano smo se mi djeca uključili u prodaju, tada tatinih radova. Išla sam još u osnovnu školu i mislim da sam, koliko sam dugo gledala u njegove ruke, već tada znala napamet gdje koja linija i udarac čekića ide. Svoj prvi rad sam napravila u šestom razredu i on se i danas čuva u našoj obiteljskoj kući. Ipak, ni tada nisam u potpunosti ušla u ovaj svijet. Pravo zanimanje, znanje i vještnu u ovom poslu sam pokazala prvi put kad su moji roditelji odlučili da idu na more, a ja im se suprotstavila i rekla da ne želim. Tada mi je, sa mojih 17 godina, otac rekao da se to može dogoditi, ali samo ako ću čuvati radnju, raditi i voditi posao tih nekoliko dana. Eto tako, oni su otišli, bila je strašna vrućina taj dan, a meni dosadno“, nastavila je ova zanimljiva mlada žena.

Kako kaže, vidjela je komade bakra i iz dosade je uradila dvije slike mosta i gradova u BiH, koje su bile izuzetno dobre, o čemu je izvijestio tek njen otac pri povratku, jer sama nije bila svjesna toga.

„Sjećam se da je otac bio jako ponosan na mene kad se vratio, a za nagradu sam dobila novac od prodaje tih slika, što je i moja prva zarada u istom poslu. Put me dalje odveo u glazbenu školu, pokazivala sam tu umjetničku stranu, svirala sam flautu i klavir. Čak i tome sam se suprotstavila, pa sam završila ekonomiju, ali nikad nisam prestala raditi svojim rukama. Devet godina sam bila bankar i reklo bi se, imala sam dobar posao, ali nešto me vuklo. Ja kažem, valjda nije bilo prostora da iskažem svoju kreativnost u potpunosti, iako sam sa strane uvijek radila makar nakit. Zanat i umjetnost su pobijedili“, ispričala je Badžak Hakalović za naš portal.

Konačno, 2017. godine odlučuje se za otkaz na sigurnom i dotadašnjem poslu te se prepušta ovoj pustolovini u potpunosti, sa svim znanjem upravljanja i vođenja koje je naučila u banci, pa uz talenat prodaje i rada roditelja i na kraju svoje kreativnosti.

Reakcije ljudi

„Ljudi su reagirali onako kako se očekuje od mase, čudno i s još čudnijim pogledom i pitanjima, jer ostaviti siguran posao zbog umjetnosti, kažu, nije baš normalno i uobičajeno. Ipak, ja sam znala u što idem i najbitnija mi je bila puna podrška mog supruga i bliskih ljudi. Oni se nikad nisu zapitali niti posumnjali u moju odluku. Volim svaki ovaj komad na polici, volim svaki kamen Starog grada, svaki osmijeh i pitanje, a najviše volim svoj Mostar. Valjda ga zato tako često i kritiziram, ne kaže se slučajno da su najveći kritičari oni koji najviše vole. Ta ljubav je i pobijedila“, rekla je Badžak Hakalović.

Kaže, mnogi trgovci ne shvataju čar ovog posla, a nju je baš to njen otac naučio.

„Nije uvijek prodaja glavni cilj, gledala sam koliko ljudi daju svoju energiju svakome tko zastane, nauče ga ponešto novo, pokažu svoj talenat na djelu. E to je ta čarolija, jer svaki put kad netko uzme taj suvenir i ponese ga svojoj kući, on će zapravo ponijeti i dio njih i dio Mostara kući. Što ima važnije za lijep i potpun dan“, objasnila je Badžak Hakalović.

Zanat u današnjici

„Ljudi, naročito stranci, jako cijene ovaj rad, a što se tiče naših ljudi, mislim da ga uzimaju zdravo za gotovo jer su često i oduvijek okruženi njim. Zanat nam umire zbog komercijalizma i to ću uvijek tvrditi. Kupiti pa prodati nije isto kao i stvoriti pa prodati. To se ne može mjeriti i nije baš sve u tome da se proda što veća količina“, pojasnila je Badžak Hakalović.

Uz potpunu posvetu u jednom danu mogu da nastanu dva ili tri u potpunosti urađena tanjira.

„Nakit iziskuje mnogo više vremena, a police radnje je teško popuniti. Želim napraviti dovoljno nakita da se poslije mogu posvetiti svojoj izvornoj ljubavi, tanjurima. Dakle, u mojoj radnji se prodaje nakit od bakra i poludragog kamenja, te slike na ovim bakarnim tanjurima“, izjavila je ona.

Inspiracija u jakim ženama

Zašto je danas ovakva, objasnila je, duguje svojim roditeljima, a naročito ocu.

„Svoju inspiraciju pronalazim u jakim ženama. Moj otac nikad nije učinio da se ja osjećam manje vrijedno, nikad mi nije rekao da nešto nije za mene ili da nešto ne mogu. Otac me je naučio da sam sposobna i spremna na sve. Naše bosansko-hercegovačke žene su mahom ubijane u pojam, pričano im je da nešto nije ili jest za njih, diskriminirane, s velikim podjelama. Da nema žena, ne bi bilo ni svijeta, moramo se spasiti tradicionalizma. Moramo biti svjesne sebe i svoje snage, riješiti se okova tradicije i ako volimo, uzeti čekić i raditi. Svaki posao je za nas ako mi to poželimo“, zaključila je Badžak Hakalović.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.