Zdravstveni odgoj: Pismo nastavnice učeniku

Nakon što su se u raspravu uključili i sami školarci, jedna nastavnica je odlučila da se obračuna s diskriminirajućim stavovima. Njeno pismo prenosimo u cjelosti.

Dragi učeniče,

Pišem ti ovo pismo, ne kao kolega učenik, ne kao roditelj, ne kao Katolik, već kao nastavnik. Nisam povjesničar, nisam geograf, niti vjeroučitelj. Fizičar sam; nije ni toliko bitno. Samo da ušutkam onaj glasić u tebi koji će se zasigurno javiti i kriviti me za širenje propagande.

Meni zdravstveni odgoj u školama ne znači ništa. Ja ga ne predajem, ja ga ne spominjem. Ja se bavim silama, gibanjima i poljima. Kao učeniku XV. gimnazije, sigurno ti je sve poznato. Mene ideologija ne zanima.

Ti tvrdiš kako ne žele svi zdravstveni odgoj. Naravno, na to imaš pravo. Ja ti također tvrdim da većina učenika ne želi fiziku, matematiku, povijest, zemljopis... Školovanje se ponekad čini kao balansiranje na jednoj vrlo tankoj liniji između prava na izbor, i odgovornosti prema maloljetnicima. Mišljenje učenika se uzima u obzir, ali ono nikako nije presudno.

Zašto? Jer ste još mladi, jer nemate iskustva. Imate više zakonskih zaštita od punoljetnih osoba s razlogom.

Većina tvojih kolega se možda slaže s tobom, ali argumentum ad populum se s razlogom smatra logičkom pogreškom. Puno puta smo kroz povijest pogriješili jer smo smatrali da većina zna najbolje. Nekoć smo mislili da je Zemlja ravna ploča.

Ti tvrdiš da ti ne diskriminiraš nikoga time što ne želiš da ti se nameće činjenica da drugi postoje, i samim time ne shvaćaš apsurdnost te tvrdnje. Tebi smeta prihvaćanje POSTOJANJA nekoga tko misli drugačije od tebe. A što je to nego diskriminacija?

Ti si klinac, ali znaš da nam državu neće spasiti homoseksualac koji je napokon zadovoljio sva svoja prava.

Slažem se. Ako zaustavimo diskriminaciju jedne manjine, Republika Hrvatska sigurno neće izaći iz trenutne krize. Ali nitko to niti ne tvrdi.

Državu nam neće spasiti homoseksualac koji je napokon zadovoljio svoja prava, ali zadovoljenje tih prava će spasiti homoseksualca. Koji je građanin ove države i pod Ustavom ima jednaka prava kao i ti. Lako je tebi pričati, iz dominantne perspektive. Muško si, Hrvat si, vjerojatno i bijelac. Katolik. Briga tebe. Tvoja prava nisu narušena, i tebi je najveći problem to što moraš slušati o tamo nekim homoseksualcima i inim manjinama, ma sram ih bilo što ti oduzimaju vrijeme od bitnih stvari, poput pisanja Facebook statusa o tvojim problemima.

Jer da, to su tvoji problemi. Oni stanu u jedan status. Problemi homoseksualca ne bi stali u jedno ovako rječito pismo, od diskriminacije na poslu (jesi li ikad upoznao homoseksualnog profesora?), u javnim ustanovama (što misliš da će policija napraviti homoseksualcu koji prijavi silovanje? Što će liječnik reći transseksualnoj osobi?), u vjerskim zajednicama (bi li vjernici u tvojoj župi prihvatili otvoreno homoseksualni par?), pa i u školama (statistički gledano, barem je jedan učenik u tvojoj školi homoseksualac. Znaš li tko je on ili ona? Bi li ti se mogli povjeriti? Bi li ih prihvatio, u duhu jednakosti i slobode izražavanja?)...

Kad si se ti zadnju put bojao da će te dočekati šest nabildanih u tramvaju i ubiti boga u tebi samo zato jer ste se ti i tvoja djevojka usudili postojati na javnom mjestu u podne?

Ti jesi klinac, i u tome jest problem. Ti nisi radio ni dana u životu. Ti nisi razmišljao što će se dogoditi kad oboliš ili umreš. Ili kad ti umre voljena osoba. Bolnice rijetko puštaju posjete van kruga bliže obitelji. Zamisli da tvoja djevojka, s kojom si proveo zadnjih 30 godina, ne smije sjediti pored tebe dok umireš u bolnici. Homoseksualci to ne trebaju zamišljati.

Ti tvrdiš da će nam državu spasiti djeca, još djece, više djece. Oni koji ne znaju povijest, osuđeni su da je ponavljaju.

Dekret iz 1966. je u Rumunjskoj zabranio pobačaje i stavljao namete svim osobama starijim od 25 godina koje još nisu imale djecu. Što je bila posljedica toga? Sigurno ne više ljubavi i budućnosti za zemlju, već eksplozija smrtnosti trudnica i rodilja, povećanje siromaštva i sve veći broj beskućnika i siročadi. Naš zdravstveni sustav je na kolapsu, kažu. Iz iskustva ti mogu reći, školski nije daleko od toga.

Zamisli što bi se dogodilo da jedne godine na proračun sjedne duplo više djece. Koja trebaju cjepiva, lijekove, liječnike, učitelje, škole, učionice, opremu... Stvari koje su sve do jedne -- besplatne. Ali koštaju.

Lako je tebi pričati o djeci kao o nacionalnom blagu. Ti se ne sjećaš muškaraca i žena, seljaka, koji su radili po 20h dnevno da bi prehranili svojih desetero djece. Lako je tebi pričati kako voliš svoju braću i sestre. Pričekaj 10-20 godina, pa ćeš vidjeti bi li radije imao dvoje donekle dobro zbrinute djece ili petero gladnih, zbog kojih ti se srce lomi svaki dan kad ih pogledaš.

Ne, tebi se čini da novac nije sve. Djeca jesu. Ali vidjela bih što bi rekao da su ti roditelji toliko siromašni da ti nisu mogli priuštiti gimnaziju. Djeluje smiješno, zar ne? Ti nikad nisi upoznao djecu koja nisu upisala gimnaziju samo zato jer moraju raditi sa strane da bi prehranili sebe, obitelj, mlađu braću i sestre. Ja jesam. Koliko bi se osjećao blagoslovljenim da si umjesto gimnazije morao upisati neku strukovnu školu samo zato jer cijelo popodne pakiraš povrće za par stotina kuna, u protivnom ti mlađa braća neće jesti baš svaki dan? Ti nikad nisi gledao nevjerojatno bistru učenicu kojoj pada prosjek samo zato jer svo vrijeme koje nije u školi mora čuvati mlađu braću i sestre dok roditelji rade.

Ja sam odrasla s jednim roditeljem. Imala sam godina kao i ti kad sam ostala bez drugog. Pa je krenulo, štedi se, nema se. Fakultet ne bih upisala da sam ga morala platiti. Ti govoriš kako bi bila tragedija da djeca odrastu s dvije majke ili dva oca. Ja govorim iz perspektive djeteta samohranog roditelja, kako ne mogu ni zamisliti što bi bilo da sam ostala bez drugoga. Ti stvarno misliš da bih studirala u tom slučaju? Dvije majke ili dva oca djeluju kao daleko bolja opcija. Jesi li ikad pitao djecu bez roditelja što bi ona? Ponavljam, ti nisi u toj situaciji, ti si mlad i neiskusan i kao takav nemaš nikakvo pravo govoriti o drugima. Naročito u ime drugih.

Nažalost, upravo činjenicom što si mlad i neiskusan si daješ za pravo da misliš da možeš.

Dalje pričaš o sebičnosti, sebičnosti čina koji teži kratkotrajnom zadovoljstvu najnižih životnih strasti.

Pretpostavljam da pričaš o seksu. I čisto me zanima, hoćeš li misliti tako onog dana kad se oženiš? To ti je jedan vrlo zdrav odnos prema spolnosti s voljenom osobom.

I ponovno se vraćaš na argumentum ad populum. Samo zato jer većina ljudi smatra da je masturbacija nešto loše, ne znači da je to zaista tako. Umjesto da slušaš polemike, pogledaj znanstvena istraživanja. Učenik si XV. gimnazije, pretpostavljam da si upoznat s temeljima znanstvene metode.

Prema ispitivanju iz 2010 (Kinseyjev institut), 81.9% ljudi >18 godina starosti masturbira. 41.64% priznaje da je masturbiralo u zadnjih mjesec dana. Ti tvrdiš da je popularno mišljenje da s masturbacijom nešto nije u redu. Najnoviji podaci prikupljeni u SAD-u tvrde da >80% ljudi masturbira.

Šokiran si što se masturbacija spominje u 5. razredu. Jesi li jednako šokiran činjenicom što ljudi moraju ići u autoškolu prije nego počnu voziti automobil?

Neiskusan si, pa ti se može oprostiti činjenica da misliš kako je tvoje mišljenje jedino ispravno. Pričekaj još koje desetljeće, pročitaj nekoliko stotina knjiga. Upoznaj se s drugim kulturama. Uči povijest. Tada ćeš možda shvatiti kako je svijet daleko kompliciraniji i daleko ljepši od ovog malog kružića s kojim si se ti u svojih 15-16 godina uspio upoznati.

Škola te ne priprema za djetinjstvo. Škola te priprema za ulogu odrasle osobe koja ćeš jednom postati.

I ovdje te moram citirati:

"Dragi ljudi, da je sve uvijek ostajalo na najnižim životinjskim strastima, gdje bismo mi danas bili?"

Gdje bismo danas bili?

Primjera radi, ovo su samo neki tehnološki izumi koji nikad ne bi postali popularni (i samim time jeftini i pristupačni) da iza njih nije stajala pornografska industrija -- tiskarski stroj, VHS, DVD, polaroid, digitalne kamere, streaming, online kartično plaćanje, Flash.

Gdje bismo danas bili da milijuni ljudi nisu imali potrebu gledati pornografiju u privatnosti svog doma? Sjećaš se dial-up modema i Usenet-a? Ne?

Gotovo svaki tehnološki napredak je uzrokovan nevjerojatnom ljudskom lijenošću, a ako ne time, onda željom za brzom zaradom. Gotovo svaki. Pogledaj malo oko sebe -- kuće, automobile, grijalice, klima uređaje, stolce, tave, lonce, hladnjake, perilice... Ti stvarno misliš da su ove stvari nastale jer mi po prirodi nismo lijeni? Ribanje gaća u ledenom potoku je daleko lakše od stiskanja gumbića?

No, da se vratimo na tvoje pismo. Ti spominješ demokraciju, pričaš o tome kako vlada služi narodu. Molim te, suzdrži se od svog mišljenja dok ne odslušaš (i položiš) politiku i gospodarstvo. Već bi sad trebao znati da te činjenica što postojiš na planetu ne čini planetologom, isto kao što te korištenje kalkulatora ne čini matematičarom. Pretpostavljam da nisi ni lingvist, iako znaš pisati rečenice na hrvatskom jeziku.

Isto tako, činjenica što živiš u državi te ne čini politologom. Demokracija nije politički sustav u kojem većina vrši diktaturu nad manjinom. Ako ti se takav sustav sviđa, prilično sam sigurna da ćeš se dobro snaći u Sjevernoj Koreji. Čujem da je Pyongyang krasan u ovo doba godine. Nedavno su otvorili prvu tržnicu.

Škole u Republici Hrvatskoj su škole koje, kao i sama država, služe svima u njoj. Možda tebe boli dijeliti prostor s nekime s čijim mišljenjem se ne slažeš, ali vjeruj mi, puno više boli kad okolina negira njihov identitet i brani ti pravo na izražavanje. Jesi li ti jedan od onih koji će braniti djeci Roma da sjede u istom razredu s tobom?

No, sami politički sustavi su u potpunosti nebitni, jer prvenstveno, svi smo mi ljudi. I svi mi imamo jednaka prava UPRAVO ZATO jer smo ljudi.

Možda još nisi upoznat s njom, ali postoji nešto što se zove Opća deklaracija o ljudskim pravima. Ona svim ljudskim bićima garantira da se rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima, bez ikakve razlike glede rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog i drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnoj podrijetla, imovine, rođenja ili neke druge okolnosti. Republika Hrvatska ju je ratificirala 1992. godine i ona je jedan od rijetkih dokumenata iznad zakona. Čisto da znaš, ovo ranije navedeno je članak drugi.

Članak devetnaesti kaže da svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja.

I ja sad tebe pitam, kao čovjek čovjeka -- ako, po članku devetnaestom, ti imaš pravo napisati ovo pismo, zašto smatraš da drugi ljudi, koji upražnjavaju isto pravo, tebi nešto nameću?

Po čemu si TI toliko poseban da misliš kako imaš pravo nametati svoju volju marginaliziranim skupinama i manjinama, i braniti im slobodu izražavanja?

Mnogi su u Hrvatskoj izginuli u borbi protiv tiranije i diktature. I odakle tebi pravo koristiti njihovu žrtvu da bi vršio tiraniju i diktaturu nad onima koji ne misle poput tebe?

I da završim citatom iz Deklaracije:

Članak 26.

"Odgoj i obrazovanje mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobe i jačati poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda."

Lp,
Možda čak i tvoja profesorica.