Zašto se zimi debljamo, iako jedemo manje
Trebamo li više jesti da bi nam zimi bilo toplije?
Iako je to vjerovanje prilično rašireno, potpuno je pogrešno. Osobama koje imaju više kilograma, zapravo je hladnije. Kad tijelo slože masnoću od prekomjernih kalorija one se pretvaraju u bijelo masno tkivo, a masti koje održava našu toplinu je smeđe masno tkivo koje imaju bebe. Dok bijele masnoće pohranjuju energiju, smeđe masno sagorijeva kalorije za toplinu, stoga je logično pitanje zašto želimo više jesti kad zahladni?
U vrijeme naših davnih predaka zimski su mjeseci bili povezani s glađu. Jedna teorija, poznata u stručnoj literaturi kao teorija štedljivog gena, kaže da smo genetski programirani za povećanje masnih naslaga u jesen kako bismo preživjeli surove zimske uvjete. Problem je u tome što mi više ne trebamo stvarati zalihe masnoća, jer imamo na raspolaganju obilje hrane na tijekom cijele godine. Glad više ne postoji, tako da nikada zapravo ne koristimo zalihe. No, čak i ako je ta teorija točna, to nije izgovor da se udebljamo.
Ali ja sam uvijek gladna ...
Ako se toplo odijevamo kad idemo van i grijemo domove, malo je vjerojatno da će zimske temperature na našem području doprinijeti značajnim promjenama apetita.
Naše tijelo održava svoju temperaturu vrlo čvrsto, čak i za vrijeme zime. No, neka istraživanja upućuju na ulogu melatonina, hormon koji potiče mrak i koji nas čini pospanima, što također može imati ulogu u povećanju apetita. Naime, u proljeće i ljeto razina melatonina pada, ali u jesen i zimu raste, pa taj hormon može djelovati na apetit. Kod većine sisavaca, ovaj porast melatonina smanjuje glad, što je strategija za rješavanje situacije kada su suočeni sa smanjenim izvorima hrane. No, u nekim vrstama isti sustav stvara suprotan učinak, tako da je moguće time objasniti povećanje gladi i težinu kod ljudi. Dobar izgovor.
Zašto žudim za krepkom hranom?
Iznenađuje da većina nas jede više u proljeće i ljeto: u jesen se samo mijenja vrsta hrane koju želimo. U proljeće i ljeto uzimamo više ugljikohidrata, ali smo razvili sklonost za masnijom hranom na jesen kako biste smo na neki način razvedrili. U tim mjesecima je naša sreća na nižoj razini. Dosadno nam je i pomalo smo nezadovoljni jer je hladno,vlažno, sivo i mračno. Kad smo u fazi 'jesenskih i zimskih depresija' poslužit ćemo se češće s ugodnim namirnicama koje dižu energiju, a takva je hrana bogatija kalorijama, mastima i šećerom.
Problem je u tome da ti zalogaje s visokom razinom šećera neizbježno dovode do naglog pada razine šećera u krvi, zbog čega ponovno želimo granu. Kad uđemo u ritam pada i naglog uspona šećera pohranjujemo višak kalorija.
Ne jedem više, ali se debljam
Neka istraživanja sugeriraju kako niske razine vitamina D mogu utjecati na našu težinu u zimi. Naše tijelo treba sunca za sintezu vitamina D, ali zimi ima manje sunčanih dana, manje izlazimo van, obično samo zamotani u rukavice i šalove, pa nam je koža malo izložena sunčevoj svjetlosti. Neke studije sugeriraju da ljudi s niskim razinama vitamina D pohranjuju više masnoće, iako točan mehanizam još uvijek nije utvrđen. Čini se da je nedostatak vitamina D aktivira pohranjivanje masnoća tako da se sve kalorije koje konzumiramo pohranjuju u masne stanice umjesto da se iskoriste kao energija. Povećajte razinu vitamina D jedući više plave ribe i pokušajte se svaki dan najmanje 20 minuta izložiti suncu makar to bile samo podlaktice.
Nisam kriva ja, nego TV
Dobrim dijelom ste u pravu. Tijekom ljetnih mjeseci izlazimo, šećemo, kupamo se, ali već krajem listopada kauč nam postaje neodoljiv. Kad smo kod kuće, obično se ili hranimo ili odmaramo na kauču gledajući televiziju. Zato pokušajte pronaći neki način tjelovježbe i držite se tog režima redovito.
izvor: tportal.hr
Vezani članci