Zašto se uopće cijepimo?

Mogu se prenositi raznim putovima prijenosa, zrakom, kapljično (govorom, kašljanjem i kihanjem - kad se stvara aerosol), hranom, vodom, kontaktom izravno najčešće rukama, neizravno kontaminiranim predmetima.

Uzročnici u organizam mogu ući preko dišnog, preko probavnog sustava ili kože. Bakterijske bolesti mogu se liječiti antibioticima, virusne bolesti liječe se simptomatski, a najteže od njih (difterija, pertusis, polio, ospice, rubeola i zaušnjaci) cijepe se prema kalendaru obvezatnog cijepljenja.
DIFTERIJA (gušobolja)

Akutna je zarazna bolest prouzročena bakterijom Corynebacterium diphtheriae. Jedini poznati domaćin uzročnika i izvor zaraze je čovjek, s tipičnom ili atipičnom slikom bolesti, te kliconoše. Primarni put prijenosa je kapljični, ali se može prenijeti ili izravnim ili posrednim kontaktom (preko posteljine, igračaka i sl.). Bolest je karakterizirana lokalnim upalnim promjenama na mjestu ulaska uzročnika, te slabije ili jače izraženom toksemijom i oštećenjem udaljenih organa (srca, živčanog sustava, bubrega). Najčešća lokalizacija je na krajnicima, ždrijelu, grkljanu, nosu i koži, u rasponu od lokalnog crvenila do stvaranja debelih sivkastožutih naslaga, tzv. pseudomembrana, koje mogu dovesti i do gušenja, naročito kod male djece. Do uvođenja imunizacije difterija je bila rasprostranjena diljem svijeta, a najčešće su obolijevala djeca predškolske i školske dobi. Zadnji slučaj difterije u Hrvatskoj zabilježen je 1974. godine. Najbolja i najefikasnija preventivna mjera bila je uvođenje imunizacije protiv difterije u kalendar obveznih cijepljenja 1948. godine. Cjepivo se sastoji od neškodljivog, ali imunogenog difterijskog toksoida. Cijepljenje ne sprječava naseljavanje bakterije na respiratornu sluznicu, nego onemogućava lokalno i sistemsko djelovanje toksina. Zahvaljujući visokoj procijepljenosti, ova bolest je kod nas eliminirana.
PERTUSSIS (hripavac ili veliki kašalj)

Akutna zarazna bolest karakterizirana napadajima isprekidanog kašlja koji završava forsiranim udahom, izbacivanjem ljepljive sluzi, a često i povraćanjem. Uzročnik je bakterija Bordatella pertussis. Hripavac je izuzetno zarazna bolest, a sklonost obolijevanju je najveća u dojenačkoj i predškolskoj dobi, ali oboljeti može i novorođenčad, jer se ne nasljeđuje zaštitna pasivna imunost od majke. Jedini poznati domaćin uzročnika je čovjek, a bolest se prenosi kapljično. Prije uvođenja cijepljenja svake su godine izbijale epidemije hripavca, s nekoliko tisuća do desetak tisuća oboljelih, uz smrtnost djece do 3 godine i do 30 %. Uvođenjem obvezatnog cijepljenja 1959. godine broj oboljelih je padao i posljednjih godina registrira se 50 do 100 slučajeva, a smrtnost ne prelazi 1 %. Moram naglasiti da hripavac u nas nikada nije bio eliminiran. Cijepljenje ne iskorjenjuje uzročnika, ali štiti od obolijevanja najosjetljiviju dob, u kojoj se javljaju najčešće, ali i najteže komplikacije bolesti (srčane, respiratorne, neurološke). Imunost, stečena prebolijevanjem bolesti, ili cijepljenjem, ne traje dugo, te se bolest povlači u starije dobne skupine, među adolescente i odrasle osobe.
VARICELLA (vodene kozice)

Obično blaga dječja bolest, visoke zaraznosti, u pravilu kratkog i dobroćudnog tijeka. Prouzročava ih virus Varicella zoster. Danas jedna od najčešćih bolesti male i školske djece tijekom zimskih i proljetnih mjeseci. Prenosi se kapljično, preko zraka ili u kontaktu s kožom bolesnika. Nakon inkubacije oko 15 dana, bolest počinje općim i kataralnim simptomima, te osipom prvo na trupu, koji se širi na vrat, vlasište, lice, a potom na ruke i noge. Osip izbija u više navrata, te se na koži vide sve faze razvoja od crvenih točkica, mjehurića i krastica praćenih svrbežom kože. Danas je dostupno i cjepivo, ali nije u kalendaru obvezne imunizacije.
lMORBILI (ospice)

Akutna i vrlo zarazna bolest djece, ali mogu oboljeti sve dobne skupine. Uzročnik je virus iz porodice Paramyxovirusa. Inkubacija je 10 - 12 dana, a bolest počinje općim i kataralnim simptomima, te karakterističnom upalom sluznice usne šupljine. Treći ili četvrti dan izbija karakterističan osip, koji počinje iza ušiju te se spušta sve do stopala i traje od 3 do 5 dana, te se istim redom i povlači, a koža se nakon toga peruta. Izvor zaraze je bolesna osoba, a širi se kapljičnim putem. Bolest može biti praćena i komplikacijama, a najčešće su upala uha, pluća, srčanog mišića i središnjeg živčanog sustava. Do uvođenja cijepljenja godišnje je u našoj zemlji bilo zabilježeno i više od 20.000 oboljelih, uz smrtnost do 10 % zbog komplikacija. Cijepljenje protiv ospica, kao najefikasnija preventivna mjera, uvodi se 1968. godine u kalendar obvezne imunizacije. Cijepi se trovalentnim M-P-R (morbili-parotitis-rubeola) cjepivom, a uvođenjem cijepljenja broj oboljelih smanjivao se iz godine u godinu, ali danas, nažalost, imamo najveću epidemiju u posljednjih 15 godina, jer neki roditelji svojevoljno i neodgovorno izbjegavaju cijepljenje. Da bi se spriječila pojava bolesti u populaciji, cjepni obuhvat djece mora biti veći od 95 %.
SCARLATINA (šarlah)

Akutna zarazna bolest koju izaziva bakterija beta-hemolitički streptokok grupe A, koji stvara eritrogeni toksin. Obolijevaju djeca od 4 do 10 godina, a bolest se prenosi kapljično. Nakon kratke inkubacije, bolest počinje naglo, s visokom temperaturom i osipom, koji se prvo javlja na vratu te se širi na trup i ekstremitete, ali nema ga na dlanovima, tabanima i licu. Za šarlah tipično je crvenilo obraza, bljedilo oko usta i tzv malinast jezik. Osip traje 6 - 7 dana, a njegovim povlačenjem dolazi do perutanja kože. Kod šarlaha moguće su i komplikacije, stoga se obvezatno mora liječiti antibiotikom.
RUBEOLA (crljenka)

Akutna je zarazna bolest izazvana virusom iz porodice Togaviridae. Bolest je obično blaga, opći simptomi oskudni, osip, koji se javlja, bude svijetloružičast, uz uvećanje limfnih čvorova. Izvor zaraze je bolesnik s osipom ili bez njega, a prenosi se kapljično i preko kontaminiranih predmeta. Medicinski značaj rubeole je u opasnosti infekcije trudnica, te posljedično, trajnog oštećenja ploda. Do uvođenja cijepljenja to je bila bolest djece predškolske i školske dobi. Cijepljenje, kao najučinkovitija mjera, uvodi se 1975. godine u kalendar obvezatne imunizacije, kao kombinirano cjepivo (M-P-R).
POLIOMIJELITIS (dječja paraliza)

Izuzetno opasna i teška zarazna bolest izazvana Poliovirusom, iz grupe enterovirusa, te zahvaća uglavnom malu djecu. Prenosi se fekoralnim putem, a može i kontaminiranom vodom ili hranom. Bolesna osoba izlučuje virus preko stolice i sline. Klinički se očituje ili kao kratkotrajna febrilna bolest, ili kao serozni meningitis, a tek u manje od 1 % slučajeva kao klinički manifestna paraliza donjih udova. Međutim kod velike većine zaraženih bolest je latentna. Poliomijelitis je bio rasprostranjen po cijelom svijetu. Europa je 1952. godine doživjela najveću epidemiju, kad je registrirano 32.000 oboljelih. Hrvatsku je veća epidemija zahvatila 1953. godine s 388 oboljelih, a 1960. s 563 oboljele osobe, uz letalitet od 6,5 %. Cijepljenje protiv dječje paralize uvodi se 1961. godine u kalendar obvezne imunizacije, a sustavnim procjepljivanjem oralnom poliovakcinom, uz visoki cjepni obuhvat, u Hrvatskoj je divlji polio virus eliminiran, a zadnji slučaj zaraze divljim poliovirusom zabilježen je 1989. godine.

Zašto se danas uopće cijepimo? Upravo zato što uzročnici opisanih bolesti još uvijek postoje ili u našoj okolini ili u okolnim zemljama. Kao takvi, lagano mogu doprijeti do necijepljenog djeteta, a ovisno o vrsti i soju, izazvati lakše ili teže posljedice, pa čak i smrt. Cijepljenje je najbolja preventivna metoda u povijesti čovječanstva. Ne cijepiti dijete, odgovorno tvrdimo, jednako je igranju „ruskog ruleta" sa zdravljem vlastitog djeteta. Mislimo da ipak takvo nešto ni jednom roditelju, skrbniku, staratelju nije ni namjera, ni cilj.