Uzroci bolova u srednjem dijelu kralježnice - Torakalni sindrom
Grudni je dio kralježnice sastavljen od dvanaest kralježaka, na koje se uzglobljavaju rebra. Deset od njih, dalje se putem hrskvice hvataju za prsnu kost, što sve zajedno čini prsni koš. Za razliku od vratnog i slabinskog dijela kralježnice, čije su kratnje obimne i moguće u svim smijerovima, grudni dio karakterizira slaba pokretljivost i to ograničena u smijeru naprijed-natrag. Na taj način sama je kralježnica podijeljena u tri funkcionalna dijela. No, njen grudni dio nije samo statist u kretnjama tijela, niti je na bilo koji način manje važan, naprotiv. Kompleksne i umrežene mišićno zglobne strukture tijela ovise o uporištu koje im pruža grudna kralježnica, zajedno sa rebrima. Tako mnogi mišići koji su odgovorni za kretnje vrata i križa nalaze svoje polazište ili hvatište na grudnoj kralježnici. Lopatice, koje su ključ pokretljivosti ramena i ruke, klize po rebrima dok podižemo ruku visoko iznad glave. Isto tako, održavanje sjedećeg ili stojećeg položaja, uvjetovano je i stanjima mišića srednjeg dijela leđa. Na kraju, sama rebra, kao i mišići između njih, pomažu procesu disanja.
Uzroci bolova u srednjem dijelu kralježnice zaista mogu biti različiti. Degenerativne promjene na kralješcima i njihovim hrskavičnim diskusima jedan su od najčešćih. Zatim promjene na malim zglobovima pomoću kojih se rebra hvataju za kralješke. Potom mišićni status na grudnom dijelu kralježnice, ali i na križima ili vratu. Potom određena mišićna stanja kuka i donjeg ekstremiteta, kao i degenerativne promjene na kuku mogu prouzročiti udaljene bolove na kralježnici, pa tako i grudnoj. Neke reumatološke bolesti snažno napadaju sustav kralježnice, te i one bivaju primarnim uzrokom bolnih stanja. No, kada kažemo da se radi o torakalnom sindromu, tada je riječ o više vjerojatnih uzroka, a ne samo o jednom. Upravo ta činjenica zahtjeva poseban pristup, kako u dijagnostici ovih stanja, tako i u njihovu liječenju.
Naravno, ne zahtjevaju svi bolovi u srednjem dijelu leđa nužno medicinsku intervenciju. Prirodno je da mišićno ligamentarni sustav reagira bolno na nagle promjene fizičkog opterećenja, pa će tako gotovo neizostavno uslijediti poslije podizanja tereta, ili cijelog dana provedenog u proljetnoj akciji u vrtu, kao što će mišići leđa reagirati i na naglu promjenu nivoa opterećenja u treningu sportaša. Također, cijeli dan, ili više njih provedenih u sjedenju za kompjuterom svakako će proizvesti nelagodu u međulopatičnoj regiji, kao i u srednjem, a moguće i donjem dijelu leđa. Iako ih možemo prozvati torakalnim sindromima, ovakve su nelagode prolazne i kratkog su vijeka, a spontano nestaju nakon odmora, ili kraće fizičke aktivnosti, te rijetko traže kakvu masažu ili topli oblog. No, pravi i uporni torakalni sindromi koji traju mjesecima ili čak godinama, poseban su izazov kako fizioterapiji, tako i samom pacijentu. Zato razumjevanje načina nastanka bolnog stanja, kao i specifičnosti individualiziranog procesa liječenja najbolji su početak procesa oporavka.
Kod upornih bolova u srednjem dijelu leđa koji traju tjednima, važno je učiniti temeljnu dijagnostiku, a prije svega RTG. Snimke bi trebale otkriti postoji li degenerativni proces na kostima i hrskavici, te u kojoj je fazi. Osim toga on će nam reći i koje treapijske metode možemo upotrijebiti u kasnijem liječenju ovog neugodnog sindroma, kao što će i isključiti eventualno druge procese na samoj kralježnici. Po RTG snimanju valja pristupiti adekvatnom fizikalnom pregledu. Naime, eventualno ustanovljene degenerativne promjene ne moraju uvijek biti i glavni uzrok bolova. Kao što je već pojašnjeno i sam sindrom gotovo uvijek je kombiniran iz više različitih uzroka.
Fizikalni pregled trebao bi pokazati postoji li nesrazmjer u snazi mišića koji okružuju srednji dio kralježnice. Potom, valja promotriti stanje vrata i križa, te njihovo okruženje. Zatim, važno je ustanoviti i stanje u tzv. korjenskim zglobovima (kukovima i ramenima), jer degenerativne, te neke druge promjene u njima mogu imati za posljedicu i razvoj simptoma u torakalnoj kralježnici. Konačno, neke sistematske bolesti, a naročito reumatološka oboljenja mogu se prikazivati kao torakalni simdromi, ili se on može razviti kao posljedica istih. Sve te informacije važne su pri konačnoj odluci o načinu i smjeru liječenja, jer jedino tako ono može biti svrsishodno i uspješno.
Po završenoj dijagnostici, a u zavisnosti od konačne slike individualnog problema, započinje terapija. Ona može biti vrlo jednostavna i sastojati se tek od jednog ili nekoliko kiropraktičkih zahvata, no može biti i vrlo kompleksna te zahtjevati duže liječenje koje uključuje puni kompleks fizioterapijskih procedura, kao i adekvatno vježbanje u nekoliko faza, a sa ciljem ispravljanja uočenih nesrazmjera, te nedostataka. Upravo kod ovih drugih, upornih torakalnih sindroma često postoji problem, naročito u razumjevanju pacijenta o temeljnim uzrocima u podlozi njegova problema. Kako smo se navikli uspoređivati sa drugima, tako pokušavamo i vlastita bolna stanja usporediti sa sličnima u ljudi koji nas okružuju. Torakalni sindrom nije iznimka, više je pravilo. Tako, ako je kod slične simptomatologije susjedu pomoglo nekoliko kiropraktičkih zahvata, isto to ćemo očekivati i u vlastitom slučaju. Ako se takvo poboljšanje ne dogodi, nastojati ćeno pronaći boljeg kiroprktičara, boljeg masera ili boljeg fizioterapeuta. No, torakalni sindromi se razlikuju, a potom se razlikuje i njihovo liječenje. Uporni sindromi, koji traju tjednima ili mjesecima rijetko imaju konkretan povod. Oni se pojavljuju gotovo spontano, bez da ih možemo povezati sa nekom promjenom u vlastitoj dnevnoj rutini. To u većini slučajeva ukazuje na kronični aspekat procesa, te on potom zahtjeva i studiozniji pristup liječenju. Jednostavna masaža, krema kupljena u obližnjoj ljekarni, stručni (a često i nestručni) kiropraktički zahvat, te pokoji topli oblog ovdje mogu donjeti tek prolazno olakšanje. U takvim situacijama vrijeme je za detekciju mogućih uzroka, te direktan utjecaj na njih, kako suvislom fizioterapijom, tako i adekvatnim vježbanjem.
Po sanaciji simtoma (smanjenju bolova, zatezanja, trnjenja i ostalog), valja održavati funkciju cijele kralježnice najboljom mogućom. Naime, kronični torakalni sindrom (ali i lumbalni ili cervikalni) daju se smiriti, ali rijetko potpuno izliječiti na način da se pacijent može vratiti nepromjenjenom načinu života. Studije govore kako upravo dugo sjedenje, stajanje i uopće manjak fizičke aktivnosti najviše pridonosi nastanku torakalnog sindroma. U tom smislu, uspostava redovite i pravilne fizičke rekreacije, kao protuteže dnevnoj neaktivnosti osnovna je poluga u prevenciji, kao i u trajnoj sanaciji većine kroničnih stanja na kralježnici, u ovom slučaju torakalnog sindroma. S druge strane, preopterećenja u trenažnom procesu aktivnih sportaša mogu proizvesti sličnu konačnu sliku kao i dugotrajno sjedenje. Modifikacija trenažnog procesa u takvnim slučajevima neizostavna je poluga u liječenju.
Vezani članci