Treba li kečap, senf i kisele krastavce držati u hladnjaku?

Mikrobiolog Peter Barratta otkriva koje je namirnice nužno držati u hladnjaku te koji se zdravstveni rizici javljaju ako te ne učinimo.

Ne tako davno, džemovi, kiseli krastavci i umaci bez problema su se držali u kuhinjskim ormarićima. No u posljednje vrijeme ti isti proizvodi dolaze s jasnim uputama da ih se odmah nakon otvaranja drži u hladnjaku. Je li se u tim namirnicama nešto drastično promijenilo po pitanju sastava ili se pak radi o današnjoj kulturi pretjerane brige o zdravlju i sigurnosti? Istinu o tome što je potrebno, a što ne držati u hladnjaku otkriva mikrobiolog Peter Barratt.

Kečap. Nakon otvaranja kečap je potrebno držati i hladnjaku i potrošiti ga unutar osam tjedana. Prema riječima mikrobiologa Petera Barratta, prije desetak godina nitko nije kečap od rajčica čuvao u hladnjaku jer je tada kečap sadržavao više soli i umjetnih konzervansa. No posljednjih nekoliko godina, proizvođači hrane su morali smanjiti količinu soli te dodati prirodne konzervanse zbog negativnog utjecaja na krvni tlak. 'Sodium benzoat, konzervans koji se koristi kod nekih vrsta kečapa, također se koristi u sve manjim količinama zbog njegove veze s hiperaktivnošću u djece. Ocat i rajčice kečapu daju visoku razinu kiselosti, što usporava rast bakterija. Međutim, premda bi kečap nekoliko tjedana preživio u ormariću, najbolje ga je držati u hladnjaku kako bi se usporio rast potencijalno štetnih mikroorganizama te ga valja pojesti unutar osam tjedana', kaže doktor Barratt.

Kiseli krastavci. Premda jednom otvorenu staklenku kiselih krastavaca većina drži u hladnjaku, a doktor Barratt kaže kako se otvorena staklenka može držati i u hladnjaku. 'Kiselost octa čuva krastavce i sprečava razvoj bakterija. Upute da se nakon otvaranja kiseli krastavci drže u hladnjaku i pojedu unutar šest mjeseci po meni su nepotrebni. Kiselim krastavcima ništa ne bi trebalo biti ako ih se drži na sobnoj temperaturi, no držanje u hladnjaku ipak bi im mogao produljiti rok trajanja i na 12 tjedana', zaključuje Barratt.

Marmelada od voća. Otvorene staklenke marmelade može se držati u kuhinjskom ormariću, a treba ih pojesti u roku od šest mjeseci. 'Zahvaljujući voćnom sadržaju, džemovi i marmelade prirodno su kiseli. To pomaže u sprečavanju rasta bakterija koje bi mogle dovesti do želučanih tegoba ili pak alergijskih reakcija. No plijesan je znatno otpornija na kiselost pa se stoga vrlo često na vrhu pojavi sloj plijesni', kaže Barratt. Pekmez obično nije potrebno držati u hladnjaku ukoliko ga se potroši unutar tri do šest mjeseci, a vrlo je važno svaki put prilikom grabljenja koristiti čistu žličicu. Prljavi noževi, žlice može izazvati rast plijesni, koja se može nataložiti i na samom dnu pekmeza što može loše djelovati na probavu ili pak izazvati alergijske reakcije.

Umak od soje. Otvoreni umak od soje najbolje je držati u hladnjaku. 'Sojin umak često sadrži konzervans kalijev sorbat koji sprečava nastanak gljivica i plijesni. No također sadrži mliječnu kiselinu koja zaustavlja rast bakterija', kaže Barratt. Osim što umak od soje valja držati u hladnjaku, najbolje ga je potrošiti unutar tri mjeseca od otvaranja, jer se u umaku od soje može razviti stafilokok koji može izazvati probavne tegobe i alergijske reakcije.

Majoneza. Majonezu obavezno valja držati u hladnjaku. Naime, s obzirom na to da majoneza sadrži niz sastojaka, uključujući jaja i vrhnje, obavezno se mora držati u hladnjaku. 'Kiselost, u obliku soka od limuna usporava rast bakterija, ali jaja i vrhnje mogu se vrlo brzo pokvariti i izazvati ozbiljne zdravstvene probleme', upozorava Barratt.

Tabasco. Premda se na ambalaži može pisati kako se tabasco valja držati na hladnom i tamnom mjestu, prema riječima mikrobiloga Barratta, tabasco je najbolje držati u hladnjaku. 'Najčešći konzervansi u tabascu su ocat i sol, a nakon što ga se stavi u hladnjak valja ga potrošiti unutar šest mjeseci, jer određene bakterije mogu rasti i u kiselim i slanim uvjetima', kaže Barratt.

Senf. Nakon otvaranja senf je najbolje držati u hladnjaku. Senf se obično sastoji od vode, brašna, šećera, soli, pšeničnog brašna i začina te limunske kiseline koja je prirodni konzervans kako bi se spriječio rast bakterija. S obzirom na to da se senf najčešće jede s mesom, vrlo je važno da pribor koji stavljate u posudicu sa senfom čist. Naime, ako se dio ostale hrane prenese u posudu sa senfom, vrlo lako će se razviti bakterije koje mogu rezultirati čak i opasnim trovanjem hranom.

Tportal.hr