Strah od mraka
Stručnjaci smatraju da je normalno doživjeti strah od mraka posebno tijekom djetinjstva, ali s vremenom taj strah nestaje. Međutim, kad strah od mraka potraje i u odrasloj dobi, riječ je o patološkoj pojavi.
Uzroci aklufobije
Strah od mraka se može dogoditi zbog točnog određenog razloga, odnosno ako osoba ima loše iskustvo koje je doživjela u mraku. Uvijek postoji strah da će se to iskustvo ponovno dogoditi, a izlaganje mraku može upravo dovesti do toga.
Drugi vjerojatni uzrok aklufobije je podsvjesni strah koji osobu navodi na razmišljanje da će se nešto loše dogoditi u nekoj mračnoj prostoriji u kojoj se osoba može naći.
Često se ovo događa i kao posljedica raznih horor filmova čije scene mračnih čudovišta ostaju u pamćenju, iako mi toga nismo potpuno svjesni. U ovakvim situacijama osoba uvijek spava uz upaljeno svjetlo te odbija zalaziti u zamračene prostorije.
Simptomi aklufobije
Kada se osoba koja pati od aklufobije nađe u mračnoj prostoriji, javljaju se razni fizički i psihički znakovi koji su posljedica ovog patološkog straha. Neki od njih su:
ubrzano disanje,
ubrzani otkucaji srca,
znojenje,
mučnina,
povišeni krvni tlak,
anksioznost i stres,
zbunjenost i uznemirenost,
napadi panike,
ekstremna tjeskoba,
izbjegavanje zamračenih prostorija.
Strah-od-mraka
Liječenje aklufobije
Kod liječenja aklufobije, preporuča se liječenje putem sustavne desenzitizacije i kognitivno-bihevioralne terapije.
Sustavna desenzitizacija
Kao i mnoge druge vrste fobija, aklufobija se također najučinkovitije liječi izlaganjem osobe izvoru straha. Putem terapije izloženosti, odnosno sustavne desenzitizacije i suočavanja sa strahom, osoba se izlaže svojem strahu, odnosno boravku u mračnim prostorijama.
Ovaj način liječenja je jedan od najcjelovitijih tretmana u rješavanju različitih vrsta fobije. Naravno, izlaganje strahu nije izravno i naglo, nego postepeno i ovisno o individualnim razlikama suočavanja sa strahom.
Postupak sustavne desenzitizacije kod aklufobije
Kod sustavne desenzitizacije, osoba se izlaže svom strahu u opuštajućem položaju i situaciji. Nakon prolaska kroz ovu fazu bez osjećaja prestrašenosti ili intenzivnih emocija, osoba će se prebaciti na sljedeću razinu i izložiti istim poticajima, ali će možda trebati prijatelje ili članove obitelji kako bi joj pomogli proći kroz taj proces.
Npr. na prvoj razini osoba može zajedno s prijateljima ostati u mraku. Važno je da se osjeća opušteno i pokušava kontrolirati svoje osjećaje. Zatim prelazi se na sljedeću razinu gdje je prati samo jedan bliski prijatelj ili član obitelji.
Ako je i ta razina uspješno savladana, tada osoba sama ulazi u zamračenu sobu ili područje, bez pretjeranog osjećaja stresa ili tjeskobe.
Kognitivno-bihevioralna terapija
Kognitivno-bihevioralna terapija djeluje putem mijenjanja obrazaca razmišljanja i ponašanja te pokušava stvoriti drugačiju percepciju mraka kod osobe koja pati od aklufobije.
To je jedna od najboljih metoda terapije kada se radi o različitim problemima ponašanja, ovisnosti, fobiji itd. Naglasak je na suzbijanju negativnih emocija i poticanju onih pozitivnih koji su vezani za situaciju u kojoj se osoba nalazi.
U prvoj fazi osoba treba identificirati problem i razotkriti svoja lažna uvjerenja, u drugoj fazi prakticira nove vještine koje mogu pomoći u suočavanju sa stvarnom situacijom, a zatim raspravlja o tim vještinama i uočava svoje obrasce ponašanja djelujući na njihovu promjenu.
Popis poznatih vrsta fobija
Još neke poznate vrste fobije koje također mogu biti povezane s aklufobijom su:
agorafobija - strah od ljudi,
podofobija - strah od stopala,
batrahofobija - strah od žaba,
hippopotomonstrosesquippedaliofobija - strah od dugih riječi,
akrofobija - strah od visine,
socijalna fobija - strah od društvenih situacija,
klaustrofobija - strah od ograničenog prostora,
brontofobija - strah od grmljavine i munje,
tripofobija - strah od rupa,
ergofobija - strah od posla,
somnifobija - strah od spavanja,
heliofobija - strah od sunca,
hidrofobija - strah od vode,
aklufobija - strah od mraka.
Vezani članci