Što je shizofrenija? (2. dio)

Za procjenu znakova bolesti važni su objektivni podaci koje će liječnik dobiti od obitelji bolesnika. Znakovi koje obitelj može opaziti u bolesnika su tjeskoba, strah, razdražljivost, sumnjičavost, osamljivanje, izbjegavanje drugih ljudi, poremećaj shvaćanja, neobične misli, dezorganizacija razmišljanja i života. Bolesnik se žali da ga netko proganja ili nadzire. Npr. on može imati iluziju odnosa, tj. umisliti da se neki tekst iz knjige ili pjesme koju čita odnosi upravo na njega, da mu drugi ljudi čitaju misli ili nastoje prodrijeti u njegov um. Ponekad ima umišljaje (pogrešno vjeruje u neku svoju krivnju koja objektivno ne postoji). Prema duljini trajanja pojedinog simptoma, psihijatar će posumnjati na shizofreniju te odrediti način liječenja.
Oblici bolesti u odraslih
a) Hebefrenija

To je mladenački oblik bolesti. Javlja se između 15. i 25. godine. Češće zahvaća muškarce. Osoba se ponaša neodgovorno, sklona je neumjesnim šalama, stalno postavlja filozofska pitanja. Emocionalne reakcije su joj neprilične, često se smije i hihoće bez razloga. Zna se javiti agresivnost i uznemirenost. Prognoza je loša. Često strada um takvih bolesnika.
b) Katatoni oblik

Nastaje naglo u dobi od 20. do 30. godine života. Najčešći su upadljivi 'ukočeni pokreti' lica i tijela, a rjeđe može nastati i pretjerani nemir. Bolesnik ima faze kada ne govori i ne jede. Mogu se javljati sumanute ideje i halucinacije. Um ostaje sačuvan.
c) Paranoidni oblik

Bolesnik je u dobi između 30. i 40. godine. On zadobije kriva uvjerenja, ima osjećaj da ga netko proganja, rijetko govori, osjeća unutarnju prazninu, ima i slušne halucinacije. Često zna imati patološke oblike ljubomore ili zapada u religiozni fanatizam. Govor i emocije su još održane. Taj oblik bolesti dobro reagira na liječenje.
d) Jednostavna shizofrenija

Bolest zahvaća osobu tiho i neprimjetno, nema istaknutih simptoma. Počinje u mladosti, pa je ponekad teško razlučiti znakove bolesti od pojedinih znakova puberteta. Bolesnik osjeća da nema energije, inicijative, motivacije, osjećaja svrhovitosti svoga života. Depresivan je, povučen, osamljen, sve slabije funkcionira u školi, na radnom mjestu i u obitelji. Takav oblik bolesti netipičan je i treba dugo vremena da se postavi dijagnoza.
Bolest u djece

U djece bolest može početi naglo sa smetnjama u području osjećaja, smetnjama u govoru i pokretljivosti. Ako dijete oboli oko šeste godine života, ono gotovo i nema halucinacije. Ukoliko ih ipak ima, one su češće vidne, a manje slušne. Za djecu je tipično povlačenje u sebe i izolacija od društva. Dijete ima stereotipije u govoru, što znači da ponavlja jednu te istu riječ ili učestalo ponavlja riječi koje mu upućuje osoba pored njega. Djetetovi spontani pokreti prorijeđeni su. Ono radi neuobičajene (bizarne) pokrete tijela. Može dugo vremena imati neuobičajene igre prstima. Dijete izgubi svoju spontanost te ostaje bez ikakve inicijative. Može satima sjediti u sobi, nepomično gledajući u jednu točku.