Povrede skočnog zgloba
Tetive se protežu od mišića na potkoljenici te vežu se na kosti stopala. Kada se mišić kontrahira uzrokuje pomicanje tetive koja tada pomiče stopalo u mjestu skočnog zgloba. Skočni zglob pokreće se prvenstveno u jednom smjeru ili ravnini: prema gore (dorsiflexion) i dolje (plantarflexion). Kada dođe do ozljede ligamenata, oni mogu biti istegnuti ili puknuti, što često dovodi do uganuća stopala, što znatno slabi ligamente. U nekim slučajevima, kada su rotacijske snage dovoljno prejake, može doći i do frakture gležanja. Kada se nakon toga ne podvrgne odgovarajućoj rehabilitaciji, ili u slučajevima nakon mnogih uganuća u kratkom vremenskom razdoblju, doći će do slabljenja ligamenata koje vode do nestabilnosti gležnja. Nestabinost gležnja često uzrokuje bol koja prelazi u kroničnu te gubitak funkcije, što se obično rješava kirurškim korekcijama
Uzroci
Uzrok uganuća je ozljeda gležnja nastala ili tokom običnih svakodnevnih aktivnosti ili kod sportskih ozljeda, te nakon padova s visine. Većina uganuća gležnja su inverzijskog tipa tipa. Kada pacijent ugane gležanj, to se obično događa na način da se dno stopala okrene prema drugoj nozi, a vanjski dio stopala napravi kontakt sa podlogom. U rijeđim slučajevima, stopalo se može okrenuti u drugom smjeru. Ovi prekomjerni i nagli pokreti povući će i djelovati na ligament s velikom silom. Iako su ligamenti jaki, te snage su dovoljno snažne da oštete ligament. Ligamenti će se ili istegnuti, djelomično ili u potpunosti puknuti, njihovo hvatište može se izvući s mjesta na kosti, ili će čak otkinuti komad kosti. Ovisno o težini ozljede i stupnju rotacije stopala tijekom ozljede, oštećena mogu biti 1 ili 2 ili sva 3 ligamenta.
Simptomi
Nakon nastanka ozljede, javlja se oteklina i bol na vanjskoj strani gležnja i stopala. Neki pacijenti neće moći staviti nogu na pod i normalno hodati, bez pojave boli. Nakon toga, uslijedit će modrice i promjena boje kože u plavo zelenu nijansu. Bol se širi preko kosti na vanjskoj strani gležnja, te se nastavlja preko ligamenata i tetiva na bočnoj strani gležnja. U takvom stanju, pacijenti će biti stalno na oprezu za vrijeme hoda, jer će imati osjećaj kao da će im se gležanj opet izvrnuti, a to se može opisati kao "nestabilan" gležanj. To često može dovesti do kroničnih bolova u gležnju.
Dijagnoza
Klinička evaluacija gležnja provodi se na prvom inicijalnom pregledu, na kojem se stabilnost gležnja ocjenjuje. Iznos abnormalne rotacije zgloba određuje se pokretanjem stopala u određenim smjerovima. To će pomoći da se utvrdi koji od ligamenata je ozlijeđen i koji je stupanj ozljede. Vrlo često biti će potrebno napraviti rentgensku sliku, kako bi bili sigurni da nema fraktura a nekada će biti potrebe i za MR da bi dobili sliku ligamenata, tetiva i hrskavica cijelog zgloba.
Rehabilitacija
Rehabilitacijski proces kod nestabilnosti stopala krenut će se sa fizikalnom terapijom kako bi se smanjio otok ukoliko se radi o akutnoj nestabilnosti i kako bi se smanjila bol. Osim krioterapije, analgetski se može pružiti i terapija laserom, magnetska terapija te TENS. Pošto se stopalo i zglob nisu neko vrijeme koristili, mišići su često kruti i oslabljeni u cijelom području, ne samo onom gdje je povreda nastupila, pa se stoga treba provoditi i prikladna kineziterapija - vježbanje na strunjači, s rekvizitima - gumom, bućicama, na spravama, na balans platformama te s izokinetikom kako bi se što brže vratila stabilnost u zglob pomoću statičkih i posebnih programa na napravi(Isomed 2000)
Vezani članci