Mirta ili mrča (Myrtus communis)

Listovi i cvjetovi mirte

Listovi mirte su 1-3 cm dugi, kožasti, sjajni, jajoliki, pri vrhu suženi i zašiljeni. Imaju kratku peteljku, a na granama su smješteni nasuprotno. Bogati su uljnim žlijezdama i imaju ugodan, slatkasti miris na naranču. Slatkastog su mirisa i bijeli cvjetovi koji se javljaju od lipnja do kolovoza. Imaju pet latica i brojne prašnike, a nalaze se pojedinačno na dugim i tankim peteljkama. Nakon cvatnje razvijaju se okrugle i sočne bobe, veličine graška, s brojnim bubrežastim sjemenkama i ostatkom čaške na tjemenu. Dozrijevaju u studenom i tada postaju plavocrne boje i ugodnog slatkastog okusa.

Bobe mirte

Mirta je u rimskoj mitologiji bila posvećena božici ljubavi Veneri, pa se sadila oko svih hramova njoj u čast. Prema legendi Mirta je bila omiljena Venerina svećenica koju je Venera pretvorila u mirisnu trajnicu kako bi ju zaštitila od napasnih prosaca. Biljka se smatrala afrodizijakom, koristila u vjenčanim buketima i sadila u vrtu mladenaca da im osigura mir i ljubav.

U kršćanskoj ikonografiji mirta predstavlja pomirenje, opraštanje i Božju milost. Sitni bijeli cvjetovi simbol su Marijine čistoće i poniznosti, a njihov slatki miris znak njezine milosti i ljubavi. Zbog pomalo gorkastog, ali pikantnog okusa, nekoliko listova mirte poboljšat će aromu ulja, octa ili rakije. Svježi pupoljci i cvjetovi, bez gorkih zelenih dijelova, dodaju se salatama od povrća i voćnim salatama. Osušeni cvjetovi i listovi dugo zadržavaju miris, pa se stavljaju u potpuri, mirisne vrećice i mirisne jastuke.

U ljekovite svrhe u narodu se od davnina koriste listovi i plodovi mirte. Sadrže eterično ulje, trjeslovine, smolu, gorke tvari, limunsku i jabučnu kiselinu. Svježe, zrele bobice se ponekad žvaču za poboljšanje apetita, a u vrijeme nestašice i siromaštva sušile su se i mljele u brašno. Mogu se konzervirati i u soli. Odličan su začin za janjetinu i svinjetinu. Listove je najbolje brati u proljeće, u vrijeme cvatnje.

Značaj mirte

Pripravci od mirte koriste se kod bolesti dišnih organa, upala mokraćnih puteva, želučanih i crijevnih tegoba, povećane količine šećera u krvi, paradentoze i hemoroida. Kao kupka ili oblog, koriste se kod akni, ekcema, lišajeva, prhuti u vlasištu, dermatitisa i psorijaze. Ne preporučuju se u vrijeme trudnoće i dojenja, a veće količine kod osjetljivih osoba mogu nadražiti probavni trakt.

gospodarski.hr