Kako razumjeti shizofreniju

...ometa logičko razmišIjanje, normalne osjećajne doživIjaje prema drugim osobama, te narušava njeno društveno funkcioniranje. Bolesnici mogu imati teškoća s pamćenjem.Shizofrenija narušava život bolesnika, ali i njihovih obitelji.

Oboljeli od shizofrenije često imaju teškoće na radnome mjestu, ne mogu raditi ili ne mogu završiti školovanje, pa im je potrebna financijska pomoć obitelji. Članovi obitelji većine bolesnika vode brigu o njihovu redovitom uzimanju Iijekova.
Shizofrenija nije uzrokovana teškim životnim uvjetima tijekom djetinjstva, osobnom slabošću ili lijenošću. Shizofrenija je bolest uzrokovana fizičkim promjenama, kao rak ili srčana bolest.
Do danas još nema izlječenja od shizofrenije, ali odgovarajuće liječenje lijekovima omogućuje uspješnu kontrolu bolesti. Većina bolesnika, uz redovito uzimanje lijekova, živi ispunjeno i produktivno - zapošljavaju se, osnivaju obitelji, ostvaruju prijateljske veze.

Tko obolijeva od shizofrenije?

Shizofrenija je jedna od najčešćih psihijatrijskih botesti. Oko 1% stanovništva ima shizofreniju.
Shizofrenija u većine bolesnika počinje u dobi od 15. do 25. godine. Podjednako učestalo obolijevaju i žene i muškarci, a u žena se simptomi pojavljuju nešto kasnije nego u muškaraca.

Koji su simptomi shizofrenije?

Oboljeli od shizofrenije mogu imati razIičite simptome. Ponekad bolest počinje naglo, iznenada. No tipično je da se razvija tijekom nekoliko mjeseci ili čak godinama, polako, šuljajući se. Na primjer, bolesnik može imati teškoća s koncentracijom, osjeća napetost, ne može spavati. Vrlo često takvi bolesnici počinju zanemarivati svoje uobičajene dotadašnje aktivnosti i prijatelje, osamljuju se i gube interes za sve što ih je do tada zanimalo. Ponekad čak zanemaruju i osobnu higijenu. Jedan od prvih znakova bolesti može biti zanemarivanje školskih obveza ili obavljanje obveza u radnoj sredini.
S napredovanjem bolesti postaju uočljivi simptomi bolesti koja se općenito naziva - psihoza. Ukratko, bolovati od psihoze znači pogrešno prepoznavati stvarnost.
Bolesnici se počinju čudno ponašati ili neobično i nepovezano govoriti. Mogu imati halucinacije, što znači da vide, čuju ili osjećaju stvari koje zapravo ne postoje. Ponekad imaju i tjelesne simptome, kada zauzimaju čudne položaje u kojima mogu ostati nepomično i tijekom nekoliko sati. Neki se mogu neprestano kretati, bez jasnog smisla.
Težina bolesti i simptoma razlikuje se od bolesnika do bolesnika. U svome tijeku bolest ima razdoblja kada se simptomi povlače ili ublažavaju i razdoblja kada se pogoršavaju ili su vrlo izraženi.
Simptomi shizofrenije uobičajeno se dijele na: pozitivne i negativne.
Pozitivni simptomi su sumanute ideje, smetnje i poremećaji mišljenja, halucinacije te čudno ponašanje. Sumanute ideje su lažna uvjerenja ili zablude nastale na nerealnoj osnovi, tj. nemaju podlogu u realnoj životnoj situaciji, pa su nedostupne korekciji. Na primjer, oboljela osoba vjeruje da ju netko iz susjedstva uhodi, pokušavajući zavladati njome. Shizofreni bolesnik može imati razIičite smetnje mišljenja: ponekad mu misli vrlo brzo skreću od jedne ideje na drugu, bez jasna slijeda i povezanosti, ili su mu misli "blokirane"; bolesnici mogu izmišljati nove nerazumljive riječi ili u govoru riječi zamjenjivati glasovima ili rimama. Bolesnik može čuti glasove (slušne halucinacije) koji komentiraju njegovo ponašanje, izruguju mu se ili mu naređuju što da čini (zapovjedne halucinacije).
Negativni simptomi shizofrenije su gubitak sposobnosti osjećajnog doživIjavanja i izražavanja, gubitak energije, volje i inicijative, gubitak sposobnosti uživanja i zanimanja za dotadašnje aktivnosti, teškoće koncentracije.
Shizofreni bolesnik je emocionaino povučen iz svoje okoline, nije svjestan osjećaja drugih ljudi oko sebe, svoje osjećaje ne može izraziti ili pokazati, izbjegava kontakt očima s drugim ljudima, izraz lica mu je bez osjećaja ili zanimanja.

Kako se dijagnosticira shizofrenija?

S obzirom na to da se i neke druge bolesti mogu očitovati psihotičnim simptomima, dijagnozu shizofrenije postavljaju psihijatri (liječnici specijalisti, posebno educirani za dijagnosticiranje i liječenje psihičkih poremećaja). Dijagnoza se određuje na temelju psihijatrijskog razgovora (intervjua) s bolesnikom i članovima njegove obitelji. Do danas nema laboratorijskih dijagnostičkih testova za shizofreniju.
Postoji nekoliko psihijatrijskih poremećaja koji su bliski ili srodni shizofreniji. To su: shizotipni poremećaj ličnosti i shizoafektivni poremećaj u kojemu su simptomi shizofrenije združeni sa simptomima depresije ili znatno podignuta raspoloženja (manije).

Postoji li rizik od samoubojstva?

Oboljeli od shizofrenije često, u razdobljima između psihotičnih epizoda, imaju izražene simptome depresije. Otprilike dva od deset bolesnika pokuša počiniti samoubojstvo, a približno ih polovica u tome i uspije. Samoubojstvo je glavni uzrok smrti shizofrenih bolesnika, većinom mladih.
Samoubojstvo je u većine bolesnika rezultat depresije koja se pojavljuje kada su psihotični simptomi vrlo slabo izraženi ili ih nema, a bolesnik ima sposobnost potpuno jasnog rasuđivanja i uvida u svoju bolest. Ponekad samoubojstvo može biti posljedica slušnih halucinacija ili sumanutih ideja.

Što uzrokuje shizofreniju?

Gotovo se uvijek bolesnikova obitelj, pa i on sam pitaju zbog čega se ta bolest pojavila. Roditelji često, tragajući za uzrokom, pronalaze različita objašnjenja, često povezana s osjećajem krivnje i samopredbacivanja. Treba jasno reći da za tu bolest ne postoji krivac i stoga se roditelji tog bolnog osjecaja trebaju što prije osloboditi i svu svoju snagu i skrb posvetiti liječenju oboljelog člana obitelji.
Shizofrenija je složena bolest. Čak ni stručnjaci nisu potpuno sigurni što je uzrokuje. Neki liječnici misle da mozak shizofrenih bolesnika nije sposoban ispravno obrađivati informacije. Razlog takvog pogrešnog procesiranja informacija je kemijski i strukturni poremećaj mozga.

Da li je shizofrenija nasljedna bolest?

Jedan od mogućih uzroka shizofrenije je nasljeđivanje gena za shizofreniju. Neki stručnjaci vjeruju da oboljeli shizofreni bolesnik nasljeđuje sklonost shizofreniji. Činjenica je da se bolest češće pojavljuje u nekim obiteljima, među krvnim srodnicima.
Osobe koji imaju shizofrenog bolesnika u obitelji imaju veću šansu da i same obole od shizofrenije. Ako oba roditelja imaju shizofreniju, mogućnost da dijete naslijedi bolest je oko 39%. To vrijedi čak i onda kada dijete oboljele osobe odgajaju zdravi adoptivni roditelji. Ako oboljela shizofrena osoba ima identičnog blizanca, magućnost da će blizanac imati shizofreniju je oko 50%.
Nasuprot tome, mogućnost da dijete, čiji su biološki roditelji psihički zdravi, tijekom života oboli od shizofrenije je oko 1%. Rizik obolijevanja od shizofrenije u općoj populaciji iznosi oko 1%.

Ima li okoliš ulogu u nastanku shizofrenije?

Neki istraživači vjeruju da okolišni činitelji mogu izazvati shizofreniju, odnosno pojavu bolesti. Postoje studije koje su pokazale da infekcija trudnice influencom ili neodgovarajuća prehrana u trudnoći, te komplikacije tijekom porođaja mogu povećati rizik da dijete oboli od shizofrenije.
Skupina istraživača vjeruje da je shizofrenija posljedica složenog međudjelovanja genetskih i okolišnih činitelja. Neke su osobe rođene sa sklonošću obolijevanja od shizofrenije, a bolest se očituje u uvjetima jakog stresa ili traume.

Što se događa s mozgom u shizofreniji?

U oboljelih od shizofrenije javlja se neravnoteža kemijskih tvari u mozgu koje se nazivaju neurotransmiteri. Neurotransmiteri su kemijski prijenasnici koji omagućuju prijenos "impulsa" (živčani signal) među živčanim stanicama ili neuronima. Jedan od takvih kemijskih prijenosnika je dopamin, a vjeruje se da shizofreni bolesnici proizvode dopamin u suvišku ili da su preosjetljivi na postajeći dopamin. Istraživači su otkrili nekoliko skupina receptora za dopamin u mozgu. I ostali su neurotransmiteri, npr. serotonin, noradrenalin, odgovorni za nastanak shizofrenih simptoma. Najvažnija uloga za nastanak simptoma pridaje se kemijskoj neravnoteži dopamina i serotonina u mozgu oboljelih od shizofrenije.
Istraživanja mozga oboljelih od shizofrenije, danas dostupnim najsuvremenijim tehnikama i metodama, neosporno pokazuju da je za nastanak shizofrenih simptoma odgovoran poremećaj u funkciji i/ili strukturi mozga. Između mozga oboljelih od shizofrenije i zdravih osoba postoje vrlo jasne razlike: u mozgu dijela bolesnika oboljelih od shizofrenije povećane su moždane komore ispunjene moždanom tekućinom (ventrikuli), smanjen je dio mozga koji se naziva hipokampus, smanjena je aktivnost u dijelu mozga koji se naziva prefrontalna moždana kora, a koji je odgovoran za funkcije mišIjenja, pamćenja i učenja.

Kako se liječi shizofrenija?

Shizofrenija se liječi antipsihoticima. Uz lijekove mogu pomoći savjetovanja i psihoterapija, kao dio procesa rehabilitacije. U akutnoj fazi bolesti, kada su jasno izraženi psihotični simptomi, bolesnika je vrlo često potrebno liječiti u bolnici. Svrha liječenja shizofrenije je ublažiti i smanjiti simptome bolesti tijekom akutne faze, te spriječiti ponovnu pojavu bolesti tijekom razdoblja nestanka simptoma (remisije bolesti).
Antipsihotici su lijekovi koji učinkovito, u većine shizofrenih bolesnika, ublažavaju simptome bolesti ili ih potpuno uklanjaju. Otkako su prvi put upotrijebljeni, u pedesetim godinama prošloga stoljeća, antipsihotici su pomogli tisućama shizofrenih bolesnika, omogućujući im gotovo normalno društveno i radno funkcioniranje. Prije tog vremena većina je shizofrenih bolesnika život provodila u psihijatrijskim ustanovama i azilima, gotovo cijeli život odvojena od svojih obitelji, prijatelja i vanjskog svijeta.
Kako se simptomi shizofrenije mogu znatno razlikovati od bolesnika do bolesnika u smislu izraženosti simptoma te njihovoj kombinaciji, ne postoji jedan lijek koji bi bio najbolji za sve bolesnike. Lijek koji je djelotvoran za jednoga bolesnika možda nije i najbolji lijek za drugoga. Iako antipsihotici ne mogu izliječiti shizofreniju, jer je ona neizlječiva i kronična bolest, oni znatno umanjuju ili uklanjaju halucinacije i sumanute ideje, omogućujući bolesniku povratak u stvarni svijet. Lijekovi umanjuju rizik za ponovno pojavljivanje bolesti, pri čemu je potrebno redovito uzimanje lijekova prema preporuci psihijatra. Ako se, unatoč uzimanju lijekova, psihotični simptomi ponovno pojave, najčešće su slabije izraženi.
Nažalost, mnogi shizofreni bolesnici ne uzimaju redovito lijekove, ili ih nakon što irn se simptomi ublaže prestanu uzimati. Tada se, u većine bolesnika, nakon relativno kratkog vremena, bolest ponovo pojavi. Vrlo je važno da i bolesnici i čIanovi njihovih obitelji važnost uzimanja lijekova shvate kao mogućnost kontrole shizofrenije.
Antipsihotici djeluju na receptore kemijskih prijenosnika u mozgu, poglavito na receptore za dopamin i serotonin, dva kemijska prijenosnika za koje se smatra da imaju najveću ulogu u nastanku simptoma shizofrenije. Postoje dvije osnovne skupine antipsihotika: klasični antipsihotici i novi antipsihotici.
Klasični antipsihotici ublažavaju pozitivne simptome shizofrenije, odnosno halucinacije i sumanute ideje. Iako su vrlo djelotvorni, jer pomažu većini bolesnika, često se događa da ih bolesnici prestaju uzimati. Dva su razloga tome.
Jedan je njihovo nepoželjno djelovanje ili nuspojave. Uzimanje klasičnih antipsihotika može uzrokovati osjećaj suhoce u ustima, zamagljen vid, konstipaciju, vrtoglavicu i pospanost; u većine bolesnika ti simptomi nestaju nakon nekoliko prvih tjedana liječenja. Neugodnije nuspojave pri uzimanju klasičnih antipsihotika koje čine veće probleme bolesnicima i koje su jedan od najčešćih razloga za prestanak uzimanja lijekova su poremećaj pokreta ili motorike. Nazivaju se ektstrapiramidne nuspojave, a ima ih oko 60% do 70% bolesnika. Mogu biti izražene kao trajni spazam ili grč mišića u vratu ili glavi (distonija) ili nemogućnost stajanja na jednome mjestu i potreba za stalnim premještanjem s noge na nogu (akatizija). Neki bolesnici mogu imati izražen skup simptoma koji podsjeća na Parkinsonovu bolest, npr. usporene kretnje, tremor ruku. Te se nuspojave mogu ublažiti Iijekovima koji se daju istodobno s antipsihoticima, a nazivaju se antikolinergici.
Drugi razlog prestanka uzimanja lijeka je što klasični antipsihotici nisu dovoljno učinkoviti u ublažavanju negativnih shizofrenih simptoma, kao što su depresivni simptomi i emocionalno povlačenje i otupljivanje emocija.
Novi antipsihotici su vrlo učinkoviti u ulažavanju i pozitivnih ali i negativnih shizofrenih simptoma, kao i depresivnih simptoma udruženih sa shizofrenijom. Ta nova skupina antipsihotičnih lijekova obično ne uzrokuje veće smetnje pokreta (ekstrapiramidne nuspojave). No neki od tih lijekova mogu u dijela bolesnika uzrokovati pretjeranu sedaciju, vrtoglavicu, konstipaciju. Većina tih lijekova uzrokuje povećanje tjelesne težine, stoga je potrebno paziti na prehranu i odgovarajući dijetetski režirn.
Nekim će bolesnicima u liječenju najviše pomoći neki od klasičnih antipsihotika, a nekima će najviše koristiti liječenje jednim od novih antipsihotika. Trećoj će pak skupini bolesnika možda trebati istodobno davati dva antipsihotika ili dodavati i neke druge skupine lijekova (npr. antidepresive, anksiolitike).

Koliko dugo treba uzimati lijek?

Shizofrenija je u većine bolesnika dugotrajna kronična bolest, kao što je to šećerna bolest ili povišeni krvni tlak. Većina će shizofrenih bolesnika vjerojatno znatan dio života morati uzimati lijekove, po preporuci psihijatra, i bit će im potrebna dodatna skrb. Neki bolesnici lijekove moraju uzimati cijeli život.
Kada oboljeli od shizofrenije prestane uzimati lijekove, nastaje relaps bolesti, tj. ponovno se pojave shizofreni simptomi iako su bili posve nestali zbog uzimanja lijekova. U većine bolesnika koji su prestali uzimati antipsihotike bolest se ponovno pojavi tijekom godine dana. Vrlo je važno da oboljeli od shizofrenije uzima lijekove radi sprječavanja ponovne pojave bolesti.
U dijela bolesnika, unatoč uzimanju lijekova, bolest se ponovno pojavljuje. Međutim, simptomi su tada slabiji i bolesnik se brže oporavi. Relaps bolesti najuspješnije se sprječava stalnim uzimanjem lijekova, uz redovite kontrole psihijatra