Borovica – za lijek, začin, rakiju

Nalazimo ju u hrastovim i bukovim šumama, te na otvorenim pašnjačkim površinama, goletima i sječinama. Rast biljke je vrlo spor, ali zato može doživjeti duboku starost. Igličasti, bodljikavi i vazdazeleni listovi dugi su 5-20 mm, široki do 2 mm, s donje strane zeleni, a gornje s bjelkastom ili sivom uzdužnom prugom. Smješteni su po tri u gustim pršljenima, a na granama ostaju do 4 godine. Cvjetovi se pojavljuju u travnju i svibnju, a kako je borovica dvodomna biljka na nekim biljkama se razvijaju samo muški, a na drugima samo ženski cvjetovi. Muški cvatovi su jajasti, svijetložuti s brojnim „prašnicima", a ženski zelenkasti, bobama slični češerići promjera oko 7 mm, sastavljeni od 3-6 plodnih ljusaka. Iz oplođenih cvjetova razvijaju se svijetlozeleni plodovi smrekinje promjera 5-10 mm, s trokrakim urezom na vrhu i najčešće s 3 tvrde svijetlosmeđe sjemenke. Bobe dozrijevaju tek u jesen druge ili treće godine i tada poprimaju tamnoplavkastoljubičastu ili ljubičastosmeđu boju, često s voštanom prevlakom. Zbog takvog načina dozrijevanja na istoj se biljci mogu naći plodovi u različitim stupnjevima zrelosti. Zrele bobice imaju jak, aromatičan i smolast okus i nisu ukusne za jelo pa se najčešće koriste osušene. Skupljaju se od početka jeseni do zime, a branje je otežano zbog bodljikavih listova.

Obično se pod grm raširi tkanina ili najlon i štapom tresu zrele bobice, a zatim se odstrane nedozrele bobice, iglice i drvenasti dijelovi. Bobice se suše prirodnim putem, u tankom sloju, uz često prevrtanje, te čuvaju u višeslojnim papirnatim vrećama ili u zatvorenim staklenim posudama na suhom, hladnom i tamnom mjestu.

Borovicu ili kleku ne treba brkati s borovnicom (Vaccinium myrtillus), čiji plodovi dozrijevaju ljeti i koriste se za izradu sokova i marmelada, a listovi su često sastojak pripravaka za dijabetes.

Ljekovitost borovice

Plodovi borovice nekada su se koristili za zaštitu od kuge, kolere i drugih bolesti, pa je u narodu i danas ostalo uvjerenje da je žvakanje plodova borovice najbolja zaštita protiv svake zaraze. Često se koristi i za uklanjanje žgaravice. Plodovi sadrže eterično ulje (1,0-2,5%), flavonoidne glikozide, trjeslovine, 30% invertnog šećera, pektin, gume, smole i voskove. Pripravci od smrekinja djeluju antiseptički i diuretički, te se koriste kod vodene bolesti, smanjenog mokrenja, reume, gihta, edema nastalih zbog loše cirkulacije, kod nadutosti i grčeva u želucu i crijevima, žučnih tegoba, za pospješenje menstruacije, kod bronhitisa i sluzi u dišnim organima, za detoksikaciju organizma.

Ne smiju se koristiti kod upalnih stanja bubrega jer djeluju iritirajuće na epitel bubrega i kod dugotrajne uporabe mogu izazvati oštećenja praćena pojavom proteina i krvi u mokraći. Ne treba ih uzimati ni u trudnoći.

Pripravljanje čaja: čajnu žlicu nagnječenih smrekinja preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon 5 minuta . Piti 2-3 šalice čaja . Kod dišnih tegoba čaj se može sladiti medom. Čaj se ne pije u kontinuitetu duže od deset dana. Plodovi borovice se često koriste u čajnim mješavinama koje se mogu piti i duže vrijeme.

Čaj kod šećerne bolesti: plod kleke, list borovnice, ljuske graha i list koprive izmiješati u jednakim omjerima. Jednu malu žlicu čajne mješavine preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon 5-10 minuta. Piti 2-3 šalice nezaslađenog čaja tijekom dana, između obroka.

Kapi od borovice: 100 g suhih, nagnječenih smrekinja močiti u 500 mL 70%-tnog alkohola 3 -4 tjedna, uz povremeno protresanje. Kasnije tekućinu procijediti i uzimati 2-3 puta dnevno po 20 kapi u malo vode. Tinktura se može koristiti i za masažu kod upala zglobova, išijasa i neuralgija ili razblažena hladnom, prokuhanom vodom kao oblog kod rana i kožnih bolesti. Od smrekinja se pripravlja i vrlo cijenjena rakija klekovača ili borovička koja je omiljeni narodni lijek za pokvareni želudac, kod bronhitisa, astme i tegoba mokraćnih organa, a koristi se i za masažu kod reume, gihta i upale zglobova jer pojačava prokrvljenost i smanjuje bolove. Plodovi se stavljaju u jaku rakiju i ostavljaju na suncu da provriju. Bobice borovice daju aromu i poznatom žestokom piću džinu.

Sirup od borovice: 500 grama borovice, 3 litre vode, med.
Priprema: bobice borovice kratko prokuhati u malo vode, zgnječiti ih, dodati vode i nastaviti kuhati još neko vrijeme. Dobivenu masu protisnuti kroz sito i u mlako dodati meda toliko da nastane sirup. Sirup puniti u sterilizirane staklenke sa širokim grlom. Djeca uzimaju tri puta dnevno po jednu čajnu žlicu sirupa sat vremena prije obroka, a odrasli tri puta dnevno po dvije čajne žlice sirupa sat vremena prije obroka.

Kneippova kura s borovicom: kod tegoba sa „slabim želucem" često se spominje terapija poznatog bilinara Kneippa. Sastoji se u tome da se prvi dan sažvače i proguta (koštice se ispljunu) 5 bobica tijekom dana, a zatim se svaki slijedeći dan uzima po 1 bobica više dok se ne dođe do 15 bobica. Nakon toga se ponovo smanjuje za jednu bobicu dok se ne dođe do 5 bobica. U narodnoj medicini često se koriste i mladi proljetni izbojci i pupoljci borovice za pripremu čajeva, sirupa i kupki. Oni, osim eteričnog ulja, sadrže i nešto C vitamina i provitamina A.

Eterično ulje cijenjeno i višenamjensko

Eterično ulje borovice dobiva se destilacijom pomoću vodene pare iz zgnječenih, zrelih plodova borovice. Bistra je, bezbojna do žućkastozelenkasta tekućina svojstvena mirisa koji podsjeća na terpentin. Vrlo je skupo i cijenjeno, pa se nažalost ponekad i patvori. Ublažava bolove, ima antiseptičko, protuupalno i detoksirajuće djelovanje.

Koristi se za inhalacije kod bronhitisa i prehlade, za kupke, za masažu kod neuralgija i reumatizma. Ima povoljan učinak i kod bolesti zglobova jer u znatnoj mjeri prodire u tkivo i liječi i dublja žarišta bolesti. Ne smije se nerazrijeđeno nanositi na kožu, već se umiješa u mast ili neko bazično ulje.

Kao bazično ulje najčešće se koristi maslinovo ulje, ulje kukuruzne klice, bademovo ulje, macerat nevena ili gospine trave u maslinovom ulju.

Ulje za masažu kod reume ili artritisa: u 100 ml (6-7 žlica) maslinovog ulja dodati 10 kapi eteričnog ulja borovice, 8 kapi eteričnog ulja ružmarina, 8 kapi eteričnog ulja timijana i 8 kapi eteričnog ulja limuna. Izmiješati i čuvati u zatvorenoj staklenoj bočici na hladnom i tamnom mjestu. Prije masaže malo ulja najprije staviti na dlan jedne ruke, dlanove dobro protrljati da se ulje malo zagrije, a potom ulje utrljati u tijelo. Drvo i iglice borovice nekada su se palile u prostoriji da bi se njima dezinficirao prostor i otjerali zli duhovi koji donose bolest. Danas se na vodu u mirisnoj lampici ukapa 5-10 kapi eteričnog ulja da bi se dezinficirao prostor u kojem borave oboljeli od virusnih ili bakterijskih bolesti.

Borovica kao začin

Antimikrobno djelovanje eteričnog ulja borovice razlog je što su plodovi borovice bili često korišten začin kod teško probavljive hrane i prirodni konzervans u davna vremena kada nije bilo hladnjaka. Zahvaljujući ugodnom, aromatičnom mirisu i gorkasto smolastom okusu njihova se upotreba u kulinarstvu zadržala i danas. Svježe ili osušene, cijele ili nagnječene, bobice borovice se dodaju ribljim juhama, marinadama, paštetama, kobasicama, umacima, varivima, kiselom kupusu, pečenom mesu, a osobito divljači.

Prilog od kupusa s borovicom: bijeli, mladi kupus (700-800 g), 1 glavica luka, 2 žlice maslinovog ulja (0,3 dl), 1 češanj češnjaka, 6-8 bobica borovice, sol, papar.
Priprema: zagrijati ulje, dodati sitno nasjeckan luk i lagano pirjati dok ne omekša. Umiješati zdrobljeni češnjak i nagnječene bobice borovice, a zatim dodati tanko narezan kupus. Dobro izmiješati, začiniti po ukusu i pirjati na laganoj vatri dok kupus ne omekša (ne smije biti premekan).

Kruške začinjene borovicom: 4 kruške (čvršće), 2 dl crnog vina, 2 dl svježe iscijeđenog soka naranče, 50 g smeđeg šećera, 5 bobica borovice.
Priprema: kruške oguliti i ostaviti im peteljke. Vino, narančin sok, šećer i nagnječene borovice staviti u posudu i kad tekućina zakipi dodati kruške. Lagano kuhati 20-tak minuta uz povremeno okretanje i polijevanje. Ohladiti ih u sirupu u kojem su kuhane, te poslužiti prelivene sirupom. Kruške se mogu kuhati i izrezane na četvrtine, pa je tada vrijeme kuhanja kraće, oko 10 minuta.

Duž jadranske obale raste srodnik borovice poznat pod imenom šmrika, smrič, primorska kleka ili crvena kleka (Juniperus oxycedrus). Iglice šmrike su čvrste i bodljikave, u presjeku trokutaste, s gornje strane imaju dvije uzdužne bijele pruge, a s donje izbočeno rebro.

gospodarski.hr