Bolovi i smetnje u grudnom, odnosno torakalnom dijelu kražlježnice

Iako slabo pokretan, središnji dio kralježnice funkcionalno je važan jer pruža uporište mišićima vrata, lopatica i donjeg dijela leđa. Također, središnji je dio kralježnice aktivan u održavanju tijela u sjedećem i stojećem položaju kao i tijekom kretanja.

Simptomi torakalnog sindroma

Sindromom u medicini nazivamo stanje koje karakterizira skup simptoma koji se obično pojavljuju zajedno. Liječnik će tako dijagnosticirati torakalni sindrom u slučaju prisutnosti sljedećih simptoma:

bolovi, zatezanje i probadanje u središnjem dijelu kralježnice,
osjećaj boli na dodir, primjerice tijekom masaže,
osjećaj utrnuća u središnjem dijelu kralježnice,
širenje boli u prsni koš.
Uzroci nastanka torakalnog sindroma

Kao u slučaju svakog sindroma, i kod torakalnog sindroma teško je definirati jedan konkretan uzrok s obzirom na to da je najčešće riječ o nekoliko različitih uzroka.

Obično je primarni uzrok degeneracija na kralješcima ili hrskavici središnjeg dijela kralježnice. Primjerice, hernija diska uzrokovana njegovom degeneracijom može uzrokovati simptome torakalnog sindroma, kao i spondiloza, degenerativna bolest uslijed koje dolazi do kalcifikacije kralježničkih ligamenata, odnosno taloženja kalcija unutar istih.

Spondiloza

Jedan od uzroka mogu biti i promjene na zglobovima koji spajaju rebra i kralješke. Uslijed tih promjena može se prilikom pokreta, ali i tijekom dubokog disanja osjetiti bol ili neugoda.

Slabost mišića u području prsa također može opteretiti središnji dio kralježnice i doprinijeti simptomima torakalnog sindroma.

Slabljenje strukture kukova ili nogu uslijed određenih degenerativnih promjena ili ozljede može također opteretiti torakalnu kralježnicu.

Čest uzrok bolova u središnjem dijelu kralježnice mogu biti i određeni oblici reume. Više o reumi i reumatoidnom artritisu pročitajte ovdje.

Dijagnosticiranje torakalnog sindroma

Kako bi se utvrdio torakalni sindrom, prvenstveno je potrebna temeljita dijagnostika koja će ispitati stanje mišićne strukture tijela, opterećenje na koštane strukture, stanje zglobova, kukova i ramena, te potencijalne degenerativne bolesti kralježaka i ligamenata.

Za stvaranje kompletne kliničke slike, liječnik će pacijenta nakon fizikalnog pregleda uputiti na rengensko snimanje (RTG), magnetsku rezonancu (MR) ili kompjutoriziranu tomografiju (CT), te na snimanje mišića kralježnice, ruku i nogu, odnosno elektromiografiju (EMG).

Liječenje torakalnog sindroma

Liječenje je individualne prirode i kreira se posebno prema potrebama pacijenta. Tako će nekim osobama pomoći već jednostavan medicinski postupak, dok će drugi morati proći višesatne terapije uz promjenu načina života i uključivanje redovite tjelovježbe u svakodnevicu.

Kao prva mjera i trenutno olakšanje, neugodnosti i bolove torakalnog sindroma može ublažiti lagana masaža te stavljanje toplih obloga uz odmaranje.

Međutim, nedostatak kretanja najčešće i dovodi do slabljenja potpornih struktura što na kraju i rezultira torakalnim sindromom. Zato se kronični torakalni sindrom najbolje može liječiti, a tako i spriječiti, uvođenjem svakodnevnih ciljanih tjelesnih aktivnosti.

Vježbe

Pri tome su učinkovite vježbe koje jačaju trbušne i leđne mišiće, te sve aerobne aktivnosti koje pokreću čitavo tijelo, kao što je hodanje, trčanje, bicikliranje i plivanje.

Uz prakticiranje aktivnog stila života, osobama koje pate od ovog sindroma može pomoći i fizioterapija s organiziranim i funkcionalnim vježbama u kontroliranom okruženju. Kod svakog oblika tjelovježbe važno je biti oprezan i naučiti pravilno izvoditi vježbe kako ne bi došlo do ozljeda i oštećenja.

Kako bi se smanjila bol i neugoda uzrokovana torakalnim sindromom, liječnici najčešće prepisuju analgetike ili antireumatike. Kad ni ovi lijekovi protiv bolova nisu dovoljni, pacijent može primiti injekcije glukokortikoida.

U rijetkim slučajevima kada je uzrok bolovima mijelopatija, odnosno oštećenja leđne moždine, potrebno je kirurško liječenje.