Mostarska priča: To si znao od početka šupak mostarski! Svi ste vi isti

Četiri godine svaki dan najmanje dva puta prolazio sam kad njega. On je bio jedini svjedok moje đačke revnosti. Taj posljednji dan nekada neću zaboraviti Majsko jutro u Mostaru Sedam sati ujutro. Tržnica se spremala za navalu domaćica. Ja budan ko nikada prije išao sam posljednji put u školu. Posljednji put to, posljednji put to i proradiše sentimenti jednog osamnestogodišnjaka.

Moram ovo nekako obilježiti. Zadnji put prolazim kraj kenjca idem se sa njim oprostiti. Taj zadnji put stadoh prvi put kraj bronzanog kenjca neprirodno ukočenih noga i samara punog drva koji bješe postavljen kao simbol naše zahvalnosti životinji što nam pomože da preživimo na ovoj škrtoj zemlji. Zbogom mago - rekoh Zdravo mali - odzdravi kenjac drugarski - zar ti znaš govorit, mali, ja mislio da si nijem kad svaki dan ko mulac ovuda prolaziš. Sad sam i ja stajao ukočen ko da sam vidio zmiju u duvaru . Izvini nisam znao da i ti možes pričati - pođoh da se pravdam. E moj mali šta ti sve ne znaš a raduješ se da je škola gotova! Za tebe škola tek počinje - saopšti mi on mudrost koju sam do tada sto put čuo i nije me se ticala Ja mislio samo da ti zdravo kažem sad kad zadnji put žurim u školu.. Dobro je što si se sjetio. Ovdje prođe hiljade a niko ništa Ja njačem po vazdan, a niko ništa. Niko da me čuje, da mi pomogne -požali se on. Pa mogu li ti ja pomoći? - izustih, naivan kakav sam tada bio. Ako hoćeš može. Gledaj ovaj samar bi nekako i mogao trpiti, ali ovolika drva je previše. Dozla da sam Begijski teretni konj. Već kad bi me mogao nekada nekako oslobodit bio bih ti zahvalan. Ja, dobro - rekoh lakomislen kakav sam tad bio. Reci svima da nije red da ovako postupaju sa rođakom magarca svetog Josipa. Dobro hoču.

Zdravo., rekoh i osjetih se nelagodno što mu ne mogu stisnuti ruku jer sam ga već kao živo biće smatrao pa ga pomilovah između ušiju. Nemoj me majke ti milovati - reče on po mostarski - već gledaj uradit što si obećao. Na putu do škole dadoh se u brigu. Već sam skoro tehnički bio rješio kako bi se mogla drva odpilati i kako bih eventualno mogao ljude uvjeriti da mi se kenjac sam požalio na teret ali pojavi se nepremostivi problem. Kako ja, novopečeni član partije, da objasnim da sam razgovarao sa rođakom magarca svetog Josipa.

Tako jedan praktični postade politički to jest ne rješivi problem. Prošlo ljeto sam se usudio nakon toliko godina da opet odem do njega. On je stajao još na istom mjestu sa svim onim drvima. Pokušao sam da mu se izvinem zbog neizvršenog obećanja ali nije odgovarao. Da je razumio ko sam i šta govorim shvatih kad glavu okrenu od mene. Tako je bilo tad. Politika, izvini - rekoh. Pa reci im sad sad je puno vjernika Vjerovat će ti - progovori on Mogu pokušati al' sumnjam. Sada ti ja nisam ni u partiji nit se Bogu molim pa se bojim da ću opet biti krivo shvaćen. Mislit će da im se rugam jer ti si ipak bronzani kenjac. To si znao od početka šupak mostarski! Svi ste vi isti - reče on i ušuti...

Tekst je prenesen u orginalu bez uredničkih prepravki

Priče kroz Mostar i Hercegovinu