Velimir Velo Raspudić: Krošnje starih jablanova
Krošnje starih jablanova
Otvaram nevidljiva vrata
i ulazim u prostranstvo snova .
Stazom satkanom od zlata ,
kroz krošnje starih jablanova...
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tražim one kojih nema !
Prebirem prošlost što blijedi .
Buljim u izvor uspomena ,
u album,što polako sijedi...
Ispunjen je livadam mekim
i vonjavim cvatom što vene .
Prošaran beskrajem nekim ,
što noćas zarobi mene...
U njemu me nostalgija čeka !
Pokidane slike,crne i bijele .
Proždire me nabujala rijeka ,
usnule usne,žedne i vrele...
Otimam se željom života
i kidam lance snova .
Vrati me Božja dobrota ,
kroz krošnje starih jablanova...
Velimir Velo Raspudić
Vezani članci