VR, AR i MR kratice su tu, a što će biti od svega niko ne zna

... podataka od trgovaca koji od kraja mjeseca namjeravaju početi s prodajom Windows MR uređaja, da će se ovi prodavati „k'o vruće kifle".

Točnije, navodno će se prodati dvostruko bolje od Oculus Rifta i 10-15% bolje od HTC Vivea i da im je perspektiva dobra. S druge strane, IHS Markit koji je u istim biznisu kao i SuperData, tvrdi da MR uređaji ostaju i dalje samo niša na tržištu i da će ih se do kraja godine prodati oko 280.000 komada.

Dobro ili loše?

Da bi se stvari stavile u perspektivu, treba znati da kada je krajem 2010. Microsoft pustio u prodaju Kinect, ovaj se u prvih dva mjeseca prodao u 8 milijuna komada, a u tri mjeseca u čak 10 milijuna komada.

Prodaja Kinecta bila je takva da je ova periferija 2011. završila u Guinessovoj knjizi rekorda kao „najbrže prodavani uređaj za zabavu" (the fastest selling consumer entertainment device).

Gdje je Kinect danas?

Osim u pokojem istraživačkom laboratoriju praktički ga više nitko ne koristi niti itko najavljuje igre ili aplikacije koje bi koristile njegove mogućnosti. Zapravo, usporedivši stanje iz 2010. i 2011. kada je gotovo svatko tko se bavio razvojem softvera za Xbox imao u pripremi neku igru ili aplikaciju koja koristi Kinect u planu ili u izradi, trenutno se tek šačica developera oglasila da rade nešto baš za VR, AR ili MR sustave.

Prema nekima, i sam termin miješana stvarnost (mixed reality) je problematičan jer je korisnicima teško objasniti kakva je razlika između VR-a za koji manje-više barem svatko tko se igra zna što je, ili AR- a (augmented reality - poboljšana stvarnost) koji je već odavno poznat s mobitela i tableta.

Prema procjenama, do sada je diljem svijeta ukupno prodano 240.000 Oculus Riftova i 420.000 HTC Vivea u nešto manje od godine koliko su dostupni. Teško da se može govoriti o masovnom prihvaćanju, makar se radilo o proizvodima za koje je svima jasno što su (VR uređaji) i o kojima se toliko pisalo i govorilo na sve strane da su i oni koje to nimalo ne zanima, imali prilike čuti koliko koštaju i gdje se prodaju.

Usporedivši to s Kinectom, bilo bi lako pomisliti da se radi o totalno promašenim konceptima, ali je možda ispravnije ih usporediti s CD-om i DVD-om, tehnologijama koje su godinama bile poznate, ali slabo prihvaćene, da bi odjednom kada je tržište polako rastući napokon dovoljno naraslo da bi za njih bilo dovoljno sadržaja i jeftinih uređaja, naglo uhvatile uporište i postale masovno prihvaćene.