FOTO/VIDEO  Što su to gravitacijski valovi ?

Vidi originalni članak
Nešto iznimno značajno desilo se danas u svijetu znanosti. Detektirani su, po prvi puta, gravitacijski valovi, šumovi u prostoru i vremenu, nešto o čemu je govorio slavni Albert Einstein prije sto godina. Sada bi bilo podjednako značajno kada bi se ovo važno otkriće, uspjelo što bolje predstaviti širokoj publici, pa pokušajmo - vrijedi se potruditi jer rezultat je uistinu predivan.

Prije 100 godina, 20. ožujka 1916., Albert Einstein je predstavio opću teoriju relativnosti. Riječ je o jednom od najvećih dostignuća fizike 20-og stoljeća, no što je zapravo opća teorija relativnosti?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ukratko - opća teorija relativnosti nam opisuje i gravitaciju i kako ona zaista funkcionira. Dakako, Einstein nije bio prvi koji nam je otkrio pozadinu misteriozne gravitacije, to je bio Isaac Newton još u 17. stoljeću, no, Newtonovi zakoni funkcionirali su jako dobro ako ih primjenjujemo na relativno manjem prostoru. Recimo, ako mjerimo silu gravitacije objekta kojeg bacimo s vrha visoke zgrade ili čak ako mjerimo gravitaciju pri odlasku na Mjesec.
Sve su to, u kontekstu svemira koji nas okružje, ipak vrlo mali prostori. Problem s Newtonom je da njegovi zakoni počinju davati kriva mjerila ako govorimo o zaista ogromnim prostorima i izuzetno udaljenim tijelima kao što su recimo planet Zemlja i Sunce.

Na koji je način Einstein objasnio gravitaciju svojom općom teorijom relativnosti? Na način da nam je objasnio da je ono što mi percipiramo kao silu gravitacije zapravo nešto što proizlazi iz zakrivljenosti vremena i prostora. Što pak to znači? Kako vrijeme i prostor mogu biti "zakrivljeni"? Polako, moramo ići korak po korak ako želimo razumjeti ovo kompleksno pitanje.

Dakle, gravitacija, svi znamo što je gravitacija. Sve "pada" prema dole, stvari oko nas, bića oko nas, mi sami. Kao da nas nešto "vuče" prema dole, prema zemlji... Toga smo svi svjesni, dakle znamo kako djeluje gravitacija, ali nitko od nas zapravo ne zna "što je" gravitacija.

Otkuda ona? Zašto nas vuče prema centru Zemlje?

Uz sve teorije, ako ćemo biti iskreni, još uvijek ne znamo fundamentalno što je to gravitacija, mada znamo jako puno o tome kako se ona ponaša.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Evo što znamo... Gravitacija je sila koja privlači između dvije mase, dva tijela. Gravitacija nije samo sila koja privlači objekte na Zemlji - gravitacija je privlačna sila koja postoji između svih objekata, u cijelom svemiru.

Isaac Newton (1642 -1727) je otkrio kako gravitacija postoji između svih objekata. Ona utječe na jabuku da padne s drveta i ona nas "drži" na površini jer bismo bez nje odletjeli u svemir.
No, ta ista gravitacija postoji svugdje u svemiru. Ona djeluju i između dvije podatomske čestice i između dvije zvijezde, planete i galaksije.

Gravitacija je zaslužna za kompleksnost svemira.

Efekt gravitacije širi se iz svakog objekta prema svemiru i to u svim pravcima. Koliko daleko? Beskonačno daleko. Dakako, snaga gravitacijske sile naglo slabi s daljinom. Primjerice, mi ljudi nikada nismo svjesni Sunčeve gravitacije jer snaga kojom nas ona povlači prema sebi je toliko mala zbog udaljenosti između Zemlje i Sunca. Ipak, upravo je Sunčeva gravitacija zaslužna za činjenicu da se naša Zemlja nalazi u orbiti!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Isto tako nismo svjesni ni gravitacijske sile koju Mjesec ima na nas i sve oko nas, ali ima - Mjesečeva gravitacija "povlači" naša mora i oceane k sebi pa zato i imamo plimu i oseku.
Što određuje snagu gravitacije? Jednostavno je - što je objekt masivniji veća će biti i njegova gravitacija. Što Vam vaga kaže kada se važete? Vaga Vam zapravo govori koliko gravitacije djeluje na Vaše tijelo.

Kako je Einstein unaprijedio Newtonove zakone? Na način da je svojom teorijom konstatirao da gravitacija zapravo nije sila već posljedica zakrivljenosti vremena i prostora. Znači, ponovno smo tu, kod te "zakrivljenosti", a sada ćemo je pokušati i objasniti kako spada.

Dakle, Newton je govorio kako je gravitacija fundamentalna sila - nešto što djeluje iz svakog predmeta na svaki predmet. Svatko od nas ima svoju gravitacijsku silu, svaka zvijezda i svaki atom.

No, tu dolazi Einstein i njegova revolucionarna nova ideja o gravitaciji. Da, i on je smatrao da masa ime veze s gravitacijom, ali kako? Na način da je sam svemir savijen, zakrivljen, oko te mase, recimo oko zvijezde ili planete. Dakle, zvijezda ili planeta bi na neki način stvorila udubljenje u koje bi svaki objekt, ako bi došao dovoljno blizu, jednostavno upao.
Kako to pojasniti da ima smisla? Recimo to ovako - masa poručuje prostoru kako da se zakrivi oko nje dok prostor poručuje masi kako da se kreće. Iz toga proizlazi da gravitacija zapravo nije sila, već zakrivljenost prostora, ali ne samo prostora već - kako nas Einstein uči - i vremena, odnosno koncepta koji ujedinjuje i prostor i vrijeme, a taj koncept se naziva jednostavno "prostor-vrijeme" ili prostor-vrijeme kontinuum (beskonačnost).

Nećemo ulaziti baš preduboko u ovaj koncept jer bi nam trebalo dosta vremena za sva pojašnjenja, no spomenimo kako prostor ima 3 dimenzije (dužina, širina, visina) dok vrijeme ima samo jednu (ono jednostavno "ide" i to je to), što znači da prostor-vrijeme ima četiri dimenzije.

Ovo nam zapravo puno govori i o genijalnosti samog Einsteina koji je, stavljajući ove dvije ideje zajedno, prostor i vrijeme, shvatio kako su zapravo prostor i vrijeme relativni. Što to znači? To znači, u suštini, da za objekt koji se kreće vrijeme prolazi sporije nego za onaj objekt koji miruje.

Zvuči apsurdno? Dakako da nam ta ideja zvuči apsurdno, ako se snažno zatrčimo nećemo postići da kazaljka na našem ručnom satu počne kucati sporije. Neće se usporiti ni ako se vozimo avionom. No, moramo pritom imati na umu da se mi, u usporedbi s recimo brzinom svjetlosti, zapravo krećemo užasno sporo.

Fenomen kojeg je prvi otkrio Einsten danas je potvrđen. Znanstvenici su precizne satove stavili u svemirske rakete visoke brzine i kada su se vratili na Zemlju ti satovi su pokazivali kako kasne za satovima na Zemlji. Kašnjenje je bilo minijaturno, ali to nema veze - Einstenova teorija je dokazana.

To je ogromna stvar koju još i danas teško možemo laički razumjeti, ali koja u potpunosti mijenja našu percepciju o svemiru, ali i vremenu. Koncept će kasnije biti populariziran u nizu romana i filmova s centralnom temom putovanja kroz vrijeme (o toj temi mogli bismo opširnije jednom drugom prilikom).

Dakle, prije nego krenemo na glavnu stvar, što smo do sada naučili? Newton nam je rekao puno o rudimentarnoj gravitaciji, onakvoj kakvom je doživljavamo "prostim okom" oko sebe, ali Einstein je išao korak dalje i dokazao da postoji tzv. prostor-vrijeme kontinuum, odnosno da se prostor zakrivljuje oko mase i da od tamo proizlazi gravitacija.

Newtonovo objašnjenje pomaže nam da shvatimo gravitaciju "oko nas", ali ne i u bespućima svemira, njegovi zakoni tamo daju krive rezultate, ali Einstein je to riješio nadogradnjom o zakrivljenom prostoru.

Sada dolazimo do ključnog trenutka, do aktualne povijesne spoznaje koja je potvrdila da je Einstenova teorija bila u pravu svo ovo vrijeme. Naime, Einsten je tvrdio da se pri zakrivljenju tog prostora dešavaju tzv. gravitacijski valovi koji titraju, plove iz izvora zakrivljenja prema van.

Ti gravitacijski valovi, predviđao je Einsten daleke 1916., transportiraju energiju i gravitacijsku radijaciju.

Sto godina kasnije, danas smo dobili potvrdu - Einsten je, još jednom, bio u pravu!

Kako je bio u pravu? Kako znamo? Znamo, danas znamo, jer otkrili smo postojanje gravitacijskih valova! Kako smo ih otkrili? Jesmo li ih vidjeli? Još bolje, čuli smo ih.

Pojasnimo to. Ovo je priča o drugoj galaksiji, milijardu ili i više svjetlosnih godina dalekoj, i dvije crne rupe. Kada govorimo o crnim rupama, nemojte da vas ime prevari, crna rupa je sve samo ne prazna - zamislite zvijezdu 10 puta masiviniju od našeg Sunca zgusnutu na prostor veličine grada Zagreba. Rezultat je izuzetno snažno gravitacijsko polje - ono je toliko snažno da čak ni svjetlost iz njega ne može pobjeći, jer tolikom snagom privlači sve oko sebe, pa čak i samu svjetlost.

Dakle, te dvije crne rupe, već same po sebi ekstremno nabijene gravitacijskom snagom, su se sudarile. Što se desilo? Protreslo se samo tkivo prostor-vremena koji ih je okruživao.I što se onda desilo? Desilo se to da su gravitacijski valovi - o kojima je Einstein teoretizirao da postoje - eksplodirali prema svemiru ogromnom snagom, putujući sve dalje i dalje... sve do nas, sve do Zemlje. 

Srećom po nas, u zadnjih godina smo ipak toliko napredovali da smo odlučili uložiti trud u istraživanje Einstenovnih genijalnih teorija. S tim ciljem su u SAD-u izgrađene dvije ogromne "slušaonice", odnosno dva velika kompleksa koja su imala za cilj slušati zvukove koji nam dolaze iz svemira, točnije zvukove koji bi mogli potvrditi postojanje upravo gravitacijskih valova.

Puni naziv ovih velikih kompleksa je Laserski Inteferometarski Opservatorij za Gravitacijske Valove ili LIGO (Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory). Kako izgleda? Uz centralnu stanicu svaki opservatorij ima dva kraka (u obliku slova L), s vakuumskim sistemima, dužine od po 4 kilometra. Nadalje, dva opservatorija - jedan u Livingstonu, američkoj saveznoj državi Louisiana, a drugi u Hanfordu, američkoj saveznoj državi Washington - udaljena su točno 3,002 kilometra. Zašto? Izračunato je kako je ovo razlika u vremenu dolaska gravitacijskih valova od oko 10 milisekundi. Kolosalna svemirska kolizija, ogromna eksplozija koja se desila u trenutku kada su se sudarile i spojile dvije crne rupe, proizvela je toliko snažno podrthavanje koje je putovalo kroz svemir, daleko, daleko, sve do nas... Naravno, dok ovo podrhtavanje prevali toliki put, tolike milijune svjetlosnih godina, ono je već toliko suptilno i tiho da taj kozmički šapat - o kojem se do sada pričalo samo u teoriji - eventualno možemo čuti samo uz najnapredniju opremu.

To se danas dogodilo - čuli smo taj nemir, po prvi puta. Einstein je bio u pravu, gravitacijski valovi postoje, a mi možemo uistinu reći da smo svjedoci nečem prekrasnom i očaravajućem 

Što se mijenja nakon ovoga? Sve.

Pogled prema svemiru više nikad neće biti isti jer ljudi su do sada imali prilike, donekle, gledati svemir, no od sada ga po prvi put i čuju. Čuti svemir je nova izuzetna sposobnost, nešto kao skener svemira, sposobnost kojom ćemo moći pronaći tijela za koja smo samo zamišljali da u svemiru negdje možda postoje, ali i ona do kojih još nije došla ni naša spoznaja ni naša mašta.

Vezani članci