Srbija: Djeca u školama pjevaju ustašku pjesmu!
Kada ju je čuo roditelj jednoga đaka, koji ju je kod kuće učio svirati, odmah mu je zazvučala poznato, potražio je na internetu i čuo uglavnom hrvatske verzije s riječima drukčijim od onih koje su upisane u udžbeniku njegova dijeteta. Ni jednu srpsku verziju pjesme nije mogao pronaći, ali je otkrio da su tu melodiju s drugim riječima pjevali ustaše.
- Reagirao sam kod nastavnice moga dijeteta, ali me ona uputila na profesore Fakulteta muzičke umjetnosti. Pitao sam njih, ali nisam saznao čija je to pjesma, niti gdje i kada se u Srbiji izvodila i izvodi li se još. Ne postoji način da je u srpskoj verziji čujem, dok je internet pun hrvatskih varijanti. Pisao sam i ministarstvu prosvjete i nisam dobio konkretan odgovor. Čisto sumnjam da djeca u Hrvatskoj uče po taktovima pijesme "Marširala, marširala kralja Petra garda" - izjavio je za beogradske medije otac djeteta.
Pokušalo se doći do odgovora na ovo roditeljsko pitanje i kod izdavača udžbenika, ali je direktorica izdavačke kuće "Nova škola" Milica Ćuk na pitanje zašto je baš ta pjesma uvrštena u udžbenik samo kratko u telefon kazala: "Hvala na informacijama". Dr. Dimitrije Golemović, etnomuzikolog i kompozitor, ocjenjuje da se ne može utvrditi identitet melodije i teksta narodne pjesme, pa tako niti pjesme "Spustila se gusta magla", koja je uznemirila neke od roditelja.
- Pjesme ne poznaju granice, niti imaju nacionalnost. Često se događa da nacije u regiji imaju istu melodiju, kojoj dodaju svoj tekst. Narod, ako pjesmu pjeva misli da je njegova - kaže ovaj ugledni profesor. I beogradski etnolog i antropolog dr. Ivan Čolović kaže kako pjesma ne pozna granice, kako državne tako i ideološke, kao i one koje dijele "zaraćene" navijačke skupine. U izučavanju ovih fenomena ovaj znanstvenik kaže da nije rijedak primijer da su na istu melodiju i četnici i partizani i ustaše pjevali svoje pjesme.
- Zna se da je ona desetlječima ponavljana pijesma, zakletva Titu i njegovom pravom putu, tijekom rata bila upučena i Mihailoviću: "Čiča Dražo, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo". Ili ona "Boj se, bije bije...", a nastavlja se četnički se,odnosno ustaški se barijak vije. U navijačkom folkloru sam našao da je među srpskim i hrvatskim navijačkim skupinama bila popularna pjesma: "Noćas bit će nereda, noćas bit će ludnica, evo idu huligani beogradskih (zagrebačkih, splitskih ulica) - kazao je dr. Čolović.
Njegove riječi i danas potvrđuju na svakoj utakmici, posebno derbijima, beogradski "grobari" koji uz melodiju Dubrovačkih trubadura "Dok palme njišu grane" bodre Partizan i pjevaju stihove svoje navijačke pijesme "...volimo to slavno ime - dičimo se samo njime ... volimo te Partizan...
" Baveći se ovim fenomenom dr. Čolović u svojoj knjizi "Bordel ratnika" navodi još nekoliko primjera, poput pjesama koje su u Crnoj Gori na istu melodiju četnici pjevali svom komandantu Pavlu Đurišiću, a partizani proslavljenom komandantu Peki Dapčeviću. I partizani i četnici pjevali su "Zbijte se u redove, zbijte se brat do brata da skinemo jaram s vrata", ali se u jednom slučaju odnosilo to na "omladinu zemlje ove", a u drugom na "četnike s Ravne Gore". I jedni i drugi su "nasred gore Romanije" postavljali barjak da se tamo "vije", s tim što se "crveni" smijenjivao s "četnički". Četnici su pjevali kako hoće dovesti kralja Petra i da obore petokraku, a partizani su tu pjesmu okrenuli protiv kralja i slavili petokraku, navodi primjere u "Bordelu ratnika" Ivan Čolović.
Bugarska etnologinja Adela Peeva kazuje kako pjesme prelaze granice, ali tvrdi da istovijetnost pjesme nije šansa za bolje razumijevanje svih koji ju vole, nego za njihovu svađu i tuču i tvrdnju da su ju drugi "ukrali od nas". Njen dokumentarni film "Čija je ovo pijesma?" u kojem je dokazala svoja zapažanja pobrao je niz nagrada na raznim festivalima. Ideju za film dobila je u Istanbulu, dok je sjedila sa svojim prijateljima -Turčinom, Bugarom, Srbinom i Bosancem.
Prisjetila se pjesme iz svojeg dijetinjstva, koja je na našim prostorima poznata pod nazivom "Ruse kose curo imaš, žališ li ih ti". Kada ju je zapjevušila svi su u društvu rekli kako je pjesma izvorno baš njihova. Obišla je države Balkana i bilježila reakcije tamošnjih ljudi kad im je spomenula pjesmu i pitala čija je.
Sve je to pretočila u dokumentarac. Nailazila je i na emotivne reaakcije, pa čak i vrijeđanja u želji nekih da dokažu da je pjesma baš izvorno njihova. Iako sam dokumentarac "Čija je ovo pjesma?" nema političke tendencije, kritičari su primijetili kako "sama potraga za identitetom jedne pjesme oslikava potragu za vlastitim identitetom i nacionalnoj netrpeljivosti naroda na Balkanu".
Vezani članci