‘Psi rata’ ujedinili Jugoslaviju
"Pitate se otkuda u Šibeniku? Otkrili smo da u ovom gradu, za pristojan novac i u relativno kratkom vremenu, možemo dobiti potrebne papire koji nam omogućuju ukrcaj na brodove. Igramo na više karata u životu, a ovi papiri nam omogućuju da se angažiramo u osiguranju brodova od pirata. Posao je nešto lošije plaćen od praćenja konvoja ili angažmana na zaštiti poslovnih ljudi u ratnim i drugim opasnim zonama. No, dobro dođe privremeno dok čekamo neki novi bolji angažman", kaže M.D. iz Zagreba.
"Znamo da je ovo zanimljiva priča jer ljudi malo o tome znaju. Pitajte što god želite? Razumljivo, bez imena i prezimena, jer priroda našeg posla traži strogu diskreciju", kaže jedan od sugovornika.
Naime, skupina pristigla u Šibenik preslik je dijela multinacionalne strukture bivše Jugoslavije. Tu je jedan Srbin, dvojica Bosanaca i još toliko Hrvata.
"Svi do jednog su visoko obrazovani ljudi, najčešće iskusni bivši pripadnici specijalnih vojnih i policijskih postrojbi koji su, među ostalim, svoje iskustvo stjecali u nesretnim ratovima na ovim prostorima. Danas smo, eto, zajedno u ratnim bespućima diljem svijeta čuvajući leđa jedni dugima", kaže S.V. iz Srbije.
Taj umirovljeni niški specijalac trenutno je zaposlen u Iraku, gdje čuva Lukoilove naftne bušotine.
"Točnije, moj zadatak je da dan i noć štitim inžinjere na bušotini i za to mjesečno inkasiram 8,5 tisuća dolara. Pitate se otkud Rusi u Iraku? Nećete vjerovati, postignut je neki čudan dogovor iračkih vlasti s Amerikancima i Rusi su dobili najveći broj bušotina. Naftu za manje od dvadesetak dolara po barelu isporučuju Iračanima, a ovi dalje Amerikancima. Inače, prije sam osiguravao vojne i humanitarne konvoje u Iraku. Taj posao je prije bio bolje plaćan, zarađivalo se između šest i deset tisuća dolara, a sada tek tisuću-dvije, pa to rade uglavnom Indijci - pojašnjava Nišlija.
Kako izgleda operacija zaštite poslovnih ljudi i državnih dužnosnika u tim rizičnim područjima?
"Takvi poslovi su vrlo unosni jer mjesečno donose između šest i devet tisuća eura. Najvažnija je detaljna analiza i stručna procjena mogućih opasnosti i rizika za štićenu osobu. Tek poslije toga krećemo, i to u pravilu u tri blindirana vozila. To su vrlo skupa i izdržljiva vozila, najčešće Toyote. Naprijed s vozačem i jednim zaštitarom ide izviđačko vozilo. U sredini je štićena osoba sa zaštitarom, a pozadi još jedno vozilo. Sve u svemu, tri zaštitara i tri vozača. Reagira se na svaku sumnjivu osobu ili vozilo. Čak se, ako treba, koristi i vatreno oružje. Recimo, Iračani su već navikli da se bez ikakvih suvišnih pitanja sklanjaju s ceste i propuštaju takva vozila. Ako to ne učine, mi ih naprosto izguramo. Čak i po cijenu da njihovo, pa i naše vozilo uništimo. U takvim operacijama vozila se uopće ne štede. Koliko smo samo takvih blindiranih automobila uništili i ostavili na cesti... Niko ne mari za to. Važno je štićenu osobu dovesti živu i zdravu. Lokalno stanovništvo nas poprijeko gleda, čak i mrzi. Tome su najviše pridonijeli postupci američke kompanije "Black Woters" čiji pripadnici su divljali po cestama i bez razloga ubijali ljude. Srozali su nam ugled i napravili su nam teško popravljive štete", kaže M.F. iz Karlovca koji već desetak godina zarađuje kao zaštitar jedne britanske kompanije.
Ući u ovaj posao nije uopće lako. Sve ide preko preporuka. No, ni to nije dovoljno.
"Prije su se u ove poslove ubacivali bez velikih kontrola. Danas je to nemoguće. Prvo, morate imati najmanje 25 godina. Visoko obrazovanje je pretpostavka, a tu je i uvjet da ste najmanje pet-šest godina proveli u specijalnim postrojbama vojske ili policije. Nema droge, alkohola i kriminala. Morate dostaviti potvrdu da niste kažnjavani i redovito se testirate na drogu. No, vrata tog posla možete otvoriti tek ako imate poseban certifikat. Takvi međunarodno priznati certifikati u Ujedinjenom Kraljevstvu stoje između šest i osam tisuća eura. U Makedoniji se mogu dobiti za 1.800, a u Sloveniji je trenutno akcijska cijena od samo 1.100 eura. Certifikati ne garantiraju posao, ali bez njih ga nije moguće dobiti.
Tko su glavni gazde u tom poslu?
"Amerikanci, Britanci, a u posljednje vrijeme i Rusi. Inače, s ovih prostora najviše je Srba, zatim Hrvata, Bosanaca, Makedonaca i nešto, ali osjetno manje, Slovenca, Albanaca nema. Niko ih ne želi zaposliti. Uglavnom do posla dolazimo preko britanskih kompanija koje u tom biznisu vrte milijarde eura. U posljednje vrijeme u taj posao su se uključili i Estonci. Inače, jagma je za ovim poslovima. Svakodnevno imam više desetaka poziva iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Ljudi pitaju kako se zaposliti. Osobno, nikada ne bih išao u ta ratna bespuća da imam pristojno plaćen posao u Hrvatskoj.
Vezani članci