Posljednji misterij Jugoslavije: Je li Josip Broz zaista umro 5. svibnja 1980. i je li pokopan u Kući cvijeća?

No, činjenica da u tom, dotad neviđenom televizijskom spektaklu, milijuni gledatelja nisu imali prilike vidjeti sam kraj sprovoda - spuštanje lijesa u raku - izazvala je mnoštvo spekulacija teoretičara zavjere. Jedna od njih je da Tito uopće nije pokopan u Kući cvijeća. Druga je da je ondje pokopan, ali da to nije bilo 8. svibnja kad je 209 izaslanstava iz 127 država svijeta došlo na njegov pogreb.

Upravo završeni dokumentarni film "Sahrana", koji će uskoro biti prikazan i na Radio televiziji Srbije, govori i o toj, jednoj od posljednjih misterija vezanih uz Josipa Broza.

- Negdje oko 11 uvečer, 5. siječnja 1980., pozvonio mi je telefon, zvali su me iz kabineta Milana Vukosa, tadašnjeg generalnog direktora Televizije Beograd - priča u filmu "Sahrana" Moma Martinović, televizijski redatelj koji će te večeri saznati najstrože čuvanu državnu tajnu tadašnje Jugoslavije. U Vukosovom uredu već je bio Dušan Mitević, tada glavni urednik informativnog programa TV Beograd. Pred zgradom Televizije čekao ih je vozač i trojka se žurno uputila pred zgradu Saveznog izvršnog vijeća (SIV), u Novom Beogradu.

Najstroža državna tajna

Bilo je blizu ponoći kad su zakucali na vrata tadašnjeg potpredsjednika SIV-a, Dragoljuba Stavreva. Odmah im je rekao da sve što će čuti predstavlja najstrožu državnu tajnu, o čemu nikome ne smiju govoriti. - Titovo zdravstveno stanje dosta je teško - rekao im je. Sva trojica ostala su u šoku kad je Stavrev pojasnio da već postoji protokol o tome što će se događati nakon Titove smrti. Pokazao im je plan kretanja pogrebne povorke i već tada, 122 dana prije nego što će Tito umrijeti, bilo je određeno da će ceremonija sprovoda početi u 11 sati te da će Tito biti pokopan u Užičkoj, u Kući cvijeća. Stavrev je rekao da ni o čemu ne trebaju brinuti, objasnivši da vojska ima precizan plan i da će ih na vrijeme obavijestiti "kada i ako Tito umre".

 

Potom je otišao je do sefa, izvadio tlocrt mjesta na kojem će Tito biti pokopan, nakratko im ga pokazao, a Martinović je zatražio komad papira i po sjećanju skicirao ono što je vidio. Nacrtao je položaj na kojem su bile ucrtane četiri televizijske kamere i mjesto za reportažna kola. I odmah, kao iskusni redatelj izravnih televizijskih prijenosa, rekao je Stavrevu kako se mora predvidjeti mjesto za još jedna, rezervna reportažna kola, u slučaju da se ona prva pokvare. Martinović je imao primjedbe i na ucrtani raspored kamera, no tu se večer o tome više nije raspravljalo.

Bilo je pola dva u noći kad su se Vukos, Mitević i Martinović vratili u zgradu TV Beograd i tada je Martinović dobio zadatak da do osam ujutro napravi provizorni plan prijenosa. Martinović je cijelu trasu pokrio sa 10 reportažnih kola i 40 kamera, raspoređenih od Skupštine Jugoslavije gdje je trebao biti izložen lijes s Titovim posmrtnim ostacima, duž puta kojim će se kretati pogrebna kolona, do grobnice u Kući cvijeća. Imao je još tri kamere - jednu u helikopteru koji je nadlijetao trasu pogrebne povorke, jednu na Kalemegdanu i jednu na zgradi TV Beograd. Svaka od reportažnih kola, predvidio je, imat će svog redatelja, odakle su se slike trebale slijevati na monitore u glavnoj režiji, u Studio 2, u Aberdarevoj ulici. Što će i kako odatle ići u program, bio je Martinovićev zadatak. Toliko tehnike TV Beograd nije imala, pa je Martinović morao napraviti i plan što sve angažirati iz tadašnjih republičkih TV centara, iz Zagreba, Sarajeva, Skoplja...

Izvor: Jutarnji list