Posljedice nesanice su halucinacije koje mogu završiti kobno

Kako stoji u nedavno objavljenom tajnom izvješću, CIA je svojevremeno zarobljenike držala budnima i po 180 sati.

"Najmanje petorica zatvorenika iskusila su uznemirujuće halucinacije tijekom razdoblja nespavanja, ali CIA je u barem dva slučaja samo nastavila istraživanje", stoji u tim dokumentima. Ono što u dokumentima ne piše je kakve su to bile halucinacije, a nisu previše raspravljali ni što ih uzrokuje.

Jess Vlaanderen s Novog Zelanda je odlučila sama eksperimentirati s nesanicom kako bi vidjela kakve halucinacije može iskusiti. Više od četiri dana u komadu nije spavala 2012. godine. Kaže da je sama htjela testirati snagu svog karaktera i otkriti je li moguće halucinirati bez korištenja psihodeličnih droga. I moguće je, itekako je moguće.

"Imala sam osjećaj da se preda mnom nalazi šarolik i kompleksan svemir iako sam bila potpuno budna", ispričala je Vlaanderenova za Vice.

Jedna od nuspojava bili su fokalni napadaji, obično povezani s epilepsijom. Budući da takvi napadi pogađaju samo određene dijelove mozga njihovi simptomi su dosta raznoliki.

Od buljenja u prazno pa sve do skidanja i ponovnog oblačenja odjeće tijekom napada. Jedna od konstanti je da se ljudi najčešće ne sjećaju napada. Sama Jess priznaje da se uopće ne sjeća napada. "Prijatelj mi je rekao da sam bila totalno izgubljena.

Mahala sam glavom lijevo-desno i istovremeno razgovarala s njim. Poslije toga se nisam mogla prestati smijati", rekla je ona.

Što se tiče samih halucinacija, nakon prvih 24 sata bilo ih je sve više. "Ljudi i objekti postali su komični, kao da sam u crtiću. Auti su počeli lebdjeti, sjene su visile s drveća, zombiji su me napadali na ulici. Imala sam osjećaj da mogu kontrolirati oblake jer mi se činilo kao da se mijenjaju. Kad sam bila u dućanu imala sam osjećaj da me stvari s polica slijede okolo. Same police su bile nakrivljene i bilo je samo pitanje vremena kada će pasti", prisjeća se Jess.

Prije dvije godine jedan okorjeli kineski navijač umro je nakon 48 sati dok je gledao svjetsko prvenstvo u nogometu. Doživio je krvarenje u mozgu što je dovelo do moždanog udara i smrti. Smrt od nedostatka sna prvi put je zabilježena prije više od jednog stoljeća kada je ruska naučnica Maria Manaseina održavala psiće budnima.

Otkrila je da bi umirali u roku od nekoliko dana bez spavanja. Usprkos svim ovim negativnim posljedicama, Jess je rekla da bi bez previše razmišljanja preporučila i drugima. Kaže da je jako puno naučila o vlastitoj upornosti i duhovnosti. "Sve dok imate dobrog prijatelja da pripazi na vas, sve bi trebalo biti u redu", kaže Vlaanderenova.