Revolucionarni 3D ispisani uređaj spasio djetetov život

Nadu im je potaknulo Sveučilište u Michiganu, gdje se razvijao novi bioresorbirajući uređaj koji bi mogao pomoći Kaibi. Kaibini liječnici kontaktirali su Glenna Greena, izvanrednog profesora pedijatrijske otorinolaringologije na Sveučilištu u Michiganu.

Green i njegov kolega Scott Hollister, profesor biomedicinskog inženjerstva, strojarstva i profesor kirurgije na Sveučilištu u Michiganu, odmah su krenuli u akciju kako bi što prije dobili hitno odobrenje glavne Uprave za hranu i lijekove (Food and Drug Administration) u SAD-u, za izradu i ugradnju udlage dušnika od biopolimera pod nazivom polikaprolakton.

Dana 09.veljače 2012. godine, Kaibiju je ugrađena posebno oblikovana udlaga u Dječjoj bolnici Mott. Udlaga je ušivena oko Kaibinog dišnog puta kako bi proširila bronhije i poduprla njihov pravilan rast. Kroz tri godine, tijelo će resorbirati udlagu. Slučaj je prikazan u časopisu New England Journal of Medicine.

„Prizor je bio nevjerojatan. Čim mu je stavljena udlaga, Kaibina su pluća počela normalno raditi po prvi put, što se moglo vidjeti po pravilnom spuštanju i dizanju prsa", izjavio je Green.

Green i Hollister su po narudžbi mogli napraviti tako oblikovan i proizveden uređaj uz pomoć slika visoke rezolucije i računalnog projektiranja. Kako bi nastala udlaga, uređaj je izrađen izravno od slika dobivenih računalnom tomografijom (eng. CT scan) Kaibinih dušnika/bronhija, uz pomoć kombiniranja računalnog modela koji se temelji na slici te laserskog 3D ispisivanja.

„Naša je vizija zdravstvenog sustava na Sveučilištu u Michiganu stvoriti budućnost zdravstvene skrbi kroz otkrića. Ova suradnja između Medicinskog fakulteta i Fakulteta strojarstva je nevjerojatan prikaz načina na koji se ta vizija ostvaruje usmjeravanjem istraživanja na tretmane za pacijente", izjavila je Ora Hirsch Pescovitz, izvršna potpredsjednica za medicinska pitanja i izvršna direktorica zdravstvenog sustava na Sveučilištu u Michiganu.

„Revolucionarna otkrića koja spašavaju živote pojedinaca diljem svijeta se događaju upravo ovdje, u Ann Arboru. I dalje sam inspirirana i ponosna na izvanredne ljudi i nevjerojatne radove zdravstvenog sustava Sveučilišta u Michiganu", zaključila je Hirsch Pescovitz.

Kaibu su isključili s aparata 21 dan nakon zahvata i od onda nije imao nikakvih problema s disanjem.

„Materijal koji smo koristili pokazao se kao izvanredan izbor za ovaj zahvat. Potrebno je otprilike dvije do tri godine kako bi se dušnik prepravio i narastao do zdravog stanja, a toliko će otprilike trajati ovaj materijal dok se ne otopi u tijelu. Kaibin slučaj je definitivno vrhunac moje karijere zasad. Izgraditi nešto što će kirurgu pomoći spasiti nečiji život? To je nevjerojatan osjećaj", izjavila je Hollister.

Dizajn i proces 3D ispisivanja biomaterijala može se prilagoditi za izgradnju i rekonstrukciju različitih struktura tkiva. Green i Hollister već koriste proces kako bi izgradili i testirali specifične strukture uha i nosa različitih pacijenata. Osim toga, istu je metodu koristio Hollister kako bi obnovio koštane strukture (kralježnicu, kraniofacijalne kosti te duge ili cjevaste kosti).

Teški oblik traheobronhomalacije, malformacije zbog koje dolazi do greške u razvoju hrskavice dušnika, je rijetkost. Traheobronhomalacija se javlja u omjeru 1:2200 i većina djece je „preraste" do druge ili treće godine te je često krivo dijagnosticirana kao astma koja ne reagira na liječenje.

No na teške slučajeve, kao što je bio Kaibin, otpada 10% tog broja. "I ti su slučajevi zastrašujući. Obična prehlada može uzrokovati prestanak disanja. Kaibina obitelj bila je s njim u restoranu kad je poplavio. Teška traheobronhomalacija je stanje koje me mučilo godinama. Vidio sam djecu kako umiru od nje. Prizor ovog uređaja kako u potpunosti funkcionira je veliko postignuće i pruža nadu za svu djecu oboljelu od traheobronhomalacije", izjavio je Green.

Prije nego mu je ugrađen ovaj uređaj, Kaibi je svakodnevno prestajao disati i svakodnevno ga je trebalo reanimirati. „Čak i uz najbolji tretman, i dalje je prestajao disati. Smrt je bila neizbježna. Liječnik koji ga je liječio u Ohiu je znao da nema drugog izbora, osim našeg uređaja u fazi razvoja", tvrdi Green.

Kaibi je danas dobro i sa svojim roditeljima, starijim bratom i sestrom živi u Ohiu.„ Nakon zahvata nikad nije poplavio i prestao disati. Jako smo zahvalni što su liječnici uspjeli učiniti nešto za njega. To nam znači kao cijeli svijet", izjavila je majka April.

Izvor: znanost.geek.hr