Zašto je brak važan?
Tako redefiniran - brak više nije shvaćen kao sveobuhvatna zajednica, koja je među ostalim usmjerena i na djecu i obiteljski život, već tek kao emotivna veza. A tako gledano ne mogu se razumjeti ni poštivati norme trajnosti i seksualne ekskluzivnosti koje sada vežemo uz brak.
Ako ćemo tako gledati ne može biti jasno zašto uvjeti sklapanja braka ne bi ovisili isključivo o volji zainteresiranih strana koje ga sklapaju, bilo njih dvije, ili deset - baš kao što je to slučaj s prijateljstvima, ili ugovorima.
Sve to, osim što relativizira preostale zakonske restrikcije koje postoje vezano uz sklapanje braka, oštećuje ona društvena i kulturološka dobra zbog kojih se država uopće i uključila u regulaciju braka.
Koja su to društvena dobra koje bi redefinicija braka oštetila?
Bračno ostvarenje
Nitko ne živi i ne djeluje u vakuumu. Pod utjecajem smo kulturološki normi, koje se oblikuju zakonima. Da bi čovjek slobodno sklopilo brak mora ga slobodno izabrati. A da bi ga slobodno izabrao čovjek mora imati makar osnovno, intuitivno shvaćanje što je brak. Prijedlog bračnih revizionista naštetio bi ljudima (posebno budućim generacijama) iskrivljujući njihovo shvaćanje ideje braka. Učio bi ih da brak čini emotivna veza i kohabitacija, bez inherentne veze s tjelesnim zajedništvom i obiteljskim životom. Kako bi ljudi počeli prihvaćati ovaj stav, njihova sposobnost da formiraju istinsko bračno zajedništvo bi se smanjila. To bi po sebi bilo loše, jer je bračno ostvarenje dobro po sebi.
To bi bio najsuptilnija ali ujedno i primarna šteta nastala redefiniranjem; sve druge štete bile bi posljedice tog iskrivljenog poimanja braka, ali i ne-življenja istinskog braka kao i nedostatka potpore braku. U idućem nastavku serijala osvrnut ćemo se i na njih.
Vezani članci