Usmjerite djecu istinskim životnim vrijednostima

Ne može, naravno. Usmjeravanje djece na pravi put počinje našim vraćanjem istinskim životnim vrijednostima. U užurbanom, modernom životu često ih zaboravljamo, dopuštamo da nas zavedu trendovi i zablude u koje smo povjerovali...

Mala djeca pomažu instinktivno, ne očekujući ništa zauzvrat. Što se događa kad ih za dobra djela počnemo nagrađivati?

Jeste li znali da smo svi mi, nekad davno, na samom početku, bili suštinski, istinski dobri? Istraživanje njemačkog instituta Max Planck to i potvrđuje. U njihovu je istraživanju skupina petnaestomjesečne djece smještena u sobu s odraslom osobom koja se pretvarala da joj je potrebna pomoć. Djeca su prilazila ozlijeđenoj osobi i pokušavala joj pomoći, spontano, prirodno, ne očekujući ništa zauzvrat.

Ali, kada su voditelji istraživanja tu istu djecu počeli nagrađivati igračkama, njihova volja za pomaganjem postupno je slabjela. Zašto? Nagrade su bile nepotrebne. Rođeni smo dobri. Kad činimo dobra djela, to činimo iz osobnog zadovoljstva i potrebe, a ne da bismo bili nagrađeni. Kad smo za dobro djelo nagrađeni, iako nam ponašanje može ostati nepromijenjeno i možemo ostati dobri, gubi se ono suštinsko. Naime, ne činimo dobro da bismo bili dobri drugima, nego sebi.

Što se dogodilo s djecom iz istraživanja? S vremenom, sazrijevanjem, postala su - odrasle osobe. Sebične odrasle osobe, kao što ste vi ili ja. Kako smo od divne, plemenite djece postali ovakvi odrasli?

Dopustili smo da nas uvjere u neke pogrešne postulate:

Život je okrutan. Na svakom koraku čujemo, a i mi sami upućujemo poruke da živimo u surovom svijetu, da zbog stalne opasnosti moramo uvijek biti na oprezu, da je "čovjek čovjeku vuk"... Povjerovali smo u negativno, katkad i bez argumenata. A onda smo počeli i svoju djecu učiti takvom životu.

Novac je važan. Svojevremeno, kad se jedan austrijski milijunaš odrekao svog bogatstva i dao ga u dobrotvorne svrhe, pojašnjavajući da ga novac ne čini sretnim, ta se vijest brzo proširila po svjetskim medijima. Čuđenje zbog njegova postupka potrajalo je dugo jer smo naučili da se gotovo sve može mjeriti ili kupiti novcem.

Postoji izreka: "Najvažnije stvari su besplatne". Zapravo, one su toliko dragocjene da je njihova vrijednost neprocjenjiva, a samim time i besplatna. Zaista, koliko stoji zdravlje, zagrljaj, topla riječ, društvo prijatelja ili ljubavi vašeg života? Novac olakšava život, ali ne kupuje sreću. Svi oni koji to ne znaju, misleći da će im velike plaće, kuće i skupi automobili nadoknaditi smisao, samo su tužne neznalice koje pokušavaju novcem popuniti unutarnju nesigurnost.

I ne samo to. Kad se jednom naviknu svoje potrebe zadovoljavati ili zamjenjivati materijalnim, čim dosegnu željenu količinu novca, pomislit će kako to nije dovoljno i, nalik hrčku na kolu u kavezu, nastaviti juriti kroz život za sve većim materijalnim dobitima. Istovremeno, njihova unutarnja praznina sve će više rasti.

Mediji mogu biti zamjena za roditelje. Dok ste vi zauzeti borbom sa životom koji doživljavate okrutnim i dok ste u vječnoj trci za egzistencijalnim ili možda sve većim materijalnim dobrima, vaša djeca rastu. Vi ste zauzeti pa njih odgaja netko drugi. Kad se vi ne stižete baviti svojim djetetom, kad ono nije ili u vrtiću ili u školi, vašu ulogu preuzimaju mediji. Ali, dijete još ne zna ono što se vama podrazumijeva.

Ono će tek shvatiti da sve što vidi na TV-u ne mora biti realno. Ono još ne zna da su reklame često napravljene s ciljem da kod gledatelja potaknu uspoređivanje s višim socijalnim statusom, što izaziva osjećaj inferiornosti.

Brojna istraživanja potvrđuju da su žene u velikom postotku bile manje zadovoljne svojim izgledom nakon gledanja reklama za parfem ili novi šampon u kojima je prikazana prelijepa manekenka.

Poruka reklame je jasna: kupite baš ovaj proizvod i izgledat ćete baš kao ova manekenka. Također, sve suroviji televizijski sadržaji utječu na agresiju naše djece. Na primjer, istraživanje provedeno 2013. godine na Sveučilištu u Michiganu pokazalo je da je izloženost surovostima u reality programima adolescente učinila agresivnijima. Svakodnevne zlobne opaske u talent show emisijama, na koje gledamo sa simpatijom jer smo se na njih u velikoj mjeri naviknuli, pokazuju koliko postajemo bezdušni.

Razmislite, kada biste vi u manjoj mjeri mislili da je život surov, kada bi vama osobno novac bio manje važan nego što jest i kada biste se svojim djetetom više bavili vi nego različiti mediji, zar ono ne bi bilo drukčije? Možda bi bilo optimističnije, vedrije, samopouzdanije?

Protiv mraka žmirenje ne pomaže. Pritisak vršnjaka, ciljane marketinške kampanje i prezaposleni roditelji glavni su uzroci porasta materijalizma u djece. Tako vam se lako može dogoditi da i ne primijetite kako je vašem djetetu materijalizam osnovni model ponašanja. U početku se tješite, generalizirate, kažete sebi: "Takve su današnje generacije, moje dijete samo prati trendove..." Ali protiv mraka žmirenje ne pomaže.

Suočite se! Mislite li kako je u redu da vaše dijete stalno traži novi model telefona? Odbija li nositi prošlogodišnji školski ruksak samo zato što je prošlogodišnji? Govori li da nešto ili netko "jednostavno nije in..." Vaše popuštanje pred ovim prvim znacima djetetu daju zeleno svjetlo za ubuduće. Ako prešutite svoje mišljenje i dopustite djeci da podlegnu ukusu većine, ona će nastaviti pratiti trendove. Ne postavite li granice, što će vašu kćer spriječiti da pred kraj osnovne škole nosi majice koje otkrivaju pupak, nadograđuje nokte, izvlači pramenove, a možda i bez vašeg znanja napravi piercing... Razmislite dobro želite li to.

Zato, ne žmirite. Djelujte. Kako?

Individualnost. Inzistirajte na individualnosti svog djeteta umjesto robovanju trendovima ili utjecaju većine. Ohrabrite ga da bude svoje, čak i ako će tada biti usamljeno u svom društvu. Pokažite mu da je u redu imati svoje snove, različite od drugih, i da umjesto da skuplja novac, može skupljati iskustva, prijatelje, komplimente...

Jednostavnost dobrote. Pojedina istraživanja potvrđuju da su adolescenti od kojih su tražili da dnevno učine jedno dobro djelo postali manje depresivni. I vi se možete dogovoriti sa svojim djetetom da svakodnevno jedni drugima priređujete mala iznenađenja dobrih djela.

Zahvalnost. Razvijajte kod djeteta (ali i kod sebe) osjećaj zahvalnosti. To će i vama i njemu uljepšati život i zaštititi vas od gladi da uvijek morate imati nešto više, jače, bolje, modernije. Poznato je da osobe koje primjećuju sitne ljepote u svakodnevici i znaju na njima biti zahvalne, imaju bolja akademska postignuća, veći optimizam i samopouzdanje. Za razliku od njih, djeca koja sreću povezuju s kupnjom i posjedovanjem materijalnih stvari sklonija su depresiji i pesimizmu.

Sam čin zahvaljivanja nalik je mišiću koji se vježbom stalno ojačava. Jedna od jednostavnih vježbica koje vam omogućuju razvijati zahvalnost jest redovno pisanje popisa zahvalnosti. Naučite tome i svoje dijete. Svaki put kad ste neraspoloženi, napišite takav popis. Na primjer, moj popis uvijek počinje imenom mog djeteta. Zatim slijede moje osobne zahvale kao što su: današnji susret s prijateljicom, sunčan dan, imam sve prste na rukama, planiram putovanje u... A vi, vi ćete već znati na čemu, kome, zašto i koliko duboko ste zahvalni.

Može li se juha jesti vilicom?

Konačno, što znači rečenica iz naslova ovog teksta: Može li se juha jesti vilicom? Sreću nam mogu donijeti upravo oni pojmovi, osobe i iskustva s naših popisa zahvalnosti. Novac je olakšica u životu, ali nije sam po sebi dovoljan da nas učini sretnima. Uostalom, sve što se novcem može kupiti ima ograničen rok trajanja jer će i najnoviji telefon vašeg djeteta ubrzo postati star.

Zato je i efekt zadovoljstva nečim što je materijalno, što nam je osigurao novac, kratkoga daha. Pokušavati materijalnim stvarima ojačati unutarnju nesigurnost (svoju ili svog djeteta) ili kupiti sreću, isto je kao da vilicom jedete juhu. Ne može. Nemojte gubiti vrijeme. Provedite to vrijeme u harmoniji i druženju s djetetom i budite zahvalni na tome. Ljekovito je, dragocjeno, spasonosno.

Izvor: www.sensaklub.hr