Otac djevojčice odveo ih u nepoznato, a majka ih godinama tražila

Susret je bio izrazito emotivan, za sve tri. Djevojčice koje prerastaju u djevojke su toliko poželjele svoju mamu da su to kroz ta dva sata zajedništva pokazivale na svaki mogući način. Milena je obukla maminu jaknu, Nevena rukavice, sjedile su joj u krilu, grlile, ljubile.... Uzele su joj svu šminku i sve što im je drago, Nevena je nacrtala mami srce na obrazu da pokaže svijetu svu ljubav koje imaju prema njoj. Pričale su o svemu i svačemu, većinom su djevojčice pričale, bile su jako uzbuđene i sretne. Svakom svojom riječi i ponašanjem su odavale kroz što prolaze, ali odnos s majkom je ostao isti, čak i jači, kao i kakav su imale dok su bile zajedno. Ništa se nije promijenilo među njima jer je taj odnos između ove majke i kćerki prepun ljubavi, temeljen je na povjerenju, razumijevanju, bez kalkulacija i laži", objavila je jučer ujutro na svom blogu Sanja Sukara iz Brčkog koja je dočekala svoje kćerke Milenu (12) i Nevenu (10). Obiteljska drama počela je kada je otac djevojčica, bivši legionar nestao sa kćerkama. Od tada je Sanja činila sve da ih pronađe.

Bijeg s kćerkama

Sanja je, naime, bila udata za Stanimira Ilića, umirovljenog pripadnika Legije stranaca, a dvojno državljanstvo Francuske imaju i kćerke. Prije pet godina bračni par se razveo, nakon dugogodišnje brakorazvodne parnice oko čijih detalja su htjeli poštedjeti djecu. Usprkos mišljenju socijalne službe, otac je na sudu dobio starateljstvo nad djecom. Sanja se žalila na takvu odluku, a ravno godinu čekala je konačno rješenje Centra za socijalni rad, po kojem bi imala pravo na posjete djeci. Na svaku odluku muž je ulagao prigovor i odugovlačio sa njenim pravima. Socijalna služba u Brčkom je imala razumijevanja za majku, koja je podnijela i krivičnu prijavu iz razloga što joj zabranjuje kontakt sa djecom. Sud u Brčkom, po obiteljskom zakonu, presudio je u korist majke i naložio da joj se vrate djeca. Kada je rješenje Suda u Brčkom postalo pravosnažno, on je sa djecom preselio u Doboj, gdje je kod lokalnih vlasti našao podršku.

"U Centru za socijalni rad u Doboju tada su me dočekali grozno i na svaki način pokušali da mi ospore pravo. I taman kada je isticala apelacija, oni su nestali bez traga", požalila se tada Sanja.

Nakon što je dobio putovnice u Doboju, napustili su BiH.

Nisu se pojavile

"Išla sam vidjeti djevojčice, po rješenju dva sata da provedem sa njima u tržnom centru. Nisu se pojavile. Otišla sam u njihovu školu i pedagoginja mi je zabrinuto kazala da ih već danima tu nema. Škola je poslala upit Centru za socijalni rad, ali uzalud. Obavijestila sam Centar i policiju, ali su mi oni samo hladnokrvno kazali: Sa ocem su! Nisu mi čak htjeli ni izjavu uzeti", bila je očajna majka

Istražujući cijeli slučaj, došla je do zabrinjavajućih činjenica.

"Moja djeca su u školi napisala pisma, u kojima je, recimo, Nevena napisala: "Tata nas maltretira, tuče nas, hoda gol po kući, bez gaćica, ulazi nam u kupatilo. Mi smo sa tatom, a viđamo mamu. Voljele bismo da je obrnuto. Molimo vas da ovo pismo ne pokažete našem ocu, jer se plašimo njegove reakcije!". Milena je napisala: "Mi smo sa tatom, jer je sud tako odredio. Tata nam je rekao da ćemo kod mame biti gladne, ali mi nikada kod nje nismo bile gladne!". Škola je to dala Socijalnoj službi. Oni su, sram ih bilo, uzeli ta dječja pisma i dali njemu", ispričala je ovu tragičnu priču Sanja Sukara koja je konačno zagrlila svoje djevojčice.

Dnevni list