Obična trudnica ili naša (ne) kultura

Prvo da vas uputim tko sam. Ja sam vam, ljudi moji, jedna obična trudnica u Hrvatskoj. Da, OBIČNA trudnica. Naglašavam tu riječ baš zato jer nas ova država i većina ljudi smatraju običnima. Po njima nema ništa posebno u tome što nosimo LJUDSKO BIĆE u sebi. Mi smo OBIČNE.

Pa počnimo sa mojim iskustvom te 'običnosti'.

Naime, neki dan sam ušla u 9.mjesec trudnoće, dakle, jedva se krećem, jedva stojim, jedva dišem i sve jedva jer što drugo očekivati kad nosiš sebe i plus još jednog čovjeka pod rebrima. Trebala sam izvaditi neke papire po našim ustanovama. Počevši od MUP-a. Dan je jako vruć, 32 stupnja. Došla sam u MUP Metković provjeriti je li mi gotova vozačka dozvola. Stala sam lijepo u red za vozačke dozvole. Upratim da ne postoji nikakav znak da trudnice, starije osobe ili invalidi imaju prednost u redu. Kontam, to se podrazumijeva pa zato ne piše.

Ispred mene su u redu stajala dva gospodina. Ja zajapurena od žege, jedva stojim na nogama, dolazim sebi mašući se nekim letkom sa stola i naravno očekujem da će me jedan od njih dvojice, ako ne i oba, propustiti. Pogađate, to se nije dogodilo. Stajala sam tu nekih 15ak minuta, (vjerujte, trudnicama je to VJEČNOST)a red se ne miče. Počinju ta dva gospodina nešto komentirati u vezi čekanja, kako su navikli u nas tako i blabla. Da bi jedan od njih prokomentirao okrećući se prema meni, citiram: "Nema veze što ćemo čekati, lipo san marendao, imam vremena." i prasne u smijeh sam sebi. Stojim ja tako i kontam u sebi: "Aha, super, okrenuo se i vidio je da sam trudna i 100% će me pustiti." Ha! Zajeb! Nije me propustio. Samo sam od bijesa rekla na sav glas: "SRAMOTA!" i izašla plačući.

Dalje neću komentirati u vezi te situacije jer i dok pišem ovo, stresiram se, a ja kao brižna majka ne želim naškoditi čovjeku kojeg nosim pod svojim rebrima, čovjeku koji će jednog dana stajati u tom istom redu i kunem vam se, on će propustiti trudnice i žene s malom djecom ispred sebe zato jer ću ga ja tako odgojiti. GDJE JE TAJ ODGOJ U HRVATSKOJ?! I ne samo u Hrvatskoj, doživjela sam takve stvari i u BIH, a vjerujem da to trudnice doživljavaju diljem Balkana. Pa čovječe dragi, ima li išta vrijednije i išta što se treba cijeniti tako kao trudnice? Zašto narod nema svijest o tome što TRUDNICA zapravo znači. Trudnice treba podizati na tron, one donose život na svijet, 'alooo ŽIVOT!

Ti što čitaš ovo, tvoja majka je bila trudnica, nosila te toliko mjeseci i trpila sve boljke trudnoće, toliko odricanja za tvoje dobro. Pa daj ti barem odgoji svoje dijete, usadi mu u glavu vrijednosti životne.

Htjela sam još jednu, od mnogih koje sam doživjela, situaciju opisati, ali stvarno sad sam tužna kad sam se sjetila gdje živimo.
Želim vam svima ugodan dan i čistu savjest.
U potpisu,

Obična trudnica.