Noćna mora s kojom se suočila većina roditelja

Kada se susretnu s odbijanjem određene hrane od strane njihova djeteta, roditelji se osjećaju frustrirano, nemoćno i zabrinuto

Neofobija, strah od novih stvari i iskustava pa tako i hrane, vrlo je česta među djecom. Uobičajeno prestaje kada dijete navrši tri godine života, no u ponekim slučajevima može potrajati i do pete godine života. Govorimo o selektivnom izboru hrane, odnosno da dijete s gađenjem ili čak i ljutnjom odbija probati novu, njemu nepoznatu hranu. Poznato je da je prehrana beba prilično monotona, a s rastom djeteta uvode se i novi ukusi kako bi ona postala što raznovrsnija. Međutim, djeca često iz straha od nove hrane ili novih ukusa odbijaju konzumirati njima do tada nepoznatu hranu, čime nastaje sklonost ka velikoj izbirljivosti prema hrani, odnosno neofobija na hranu.

Istraživanja pokazuju da roditeljski stavovi prema ponašanju djece imaju značajan utjecaj na razvoj dječje sklonosti hrani. Stoga, kako bi potaknuli razvoj blagotvorne prehrane, važno je imati na umu da roditelji imaju unaprijed stvorenu ideju o hrani koju nude svojoj djeci. Primjerice, restriktivan stav prema ukusnoj hrani dovodi ih da povećaju svoju sklonost, dok stav nametanja određene hrane često ima suprotan učinak. Kada se susretnu s odbijanjem određene hrane od strane njihova djeteta, roditelji se osjećaju frustrirano, nemoćno i zabrinuto.

Što se može učiniti kako bi se na najbolji mogući način riješio ovaj problem? Preporuča se zauzeti pozitivan stav prema novoj hrani, na primjer pozvati dijete da samo okusi nešto novo, a zatim da izrazi svoj stav prema toj hrani. Nova vrsta hrane može se pripremati u prisustvu djeteta tako da ono sudjeluje u kuhanju kako bi se upoznalo s novitetom. Djetetu možemo ponuditi i mogućnost odabira nove hrane u smislu koja mu se sviđa po boji, izgledu i mirisu.

Najvažnije je ući u srž problema. Prije svega, najprije provjeriti da li iza odbijanja određene hrane možda leže medicinski problemi, kao što su to alergije. Ukoliko to nije slučaj, pokušati shvatiti, eventualno uz pomoć stručnjaka, koji su psihološki uzroci selektivnog ponašanja djeteta. Koliko je točno puta potrebno djetetu ponuditi hranu prije nego je prihvati ovisi o nizu čimbenika, uključujući dob djeteta, početnu naklonost toj hrani, novoj vrsti hrane i prethodnoj izloženosti novim okusima. Jedan pokušaj je dovoljan za neku djecu, dok će druga zahtijevati više pokušaja.