Mostar: UDOMITELJSTVO - put koji pripada većim vrijednostima
Udruga socijalnih radnika Hercegovačko-neretvanske županije je u okviru projekta „Udomiteljstvo s aspekta djeteta" izradila brošuru za potencijalne udomitelje i stručnjake s ciljem promoviranja Udomiteljstva kao najboljeg oblika zbrinjavanja djece bez (adekvatne) roditeljske skrbi. U brošuri se udomiteljstvo razmatra kroz percepciju i razvojne potrebe djeteta, sa osvrtom na važna pitanja o tome što je uspješan udomiteljski put i koja su njegova obilježja; kakva su očekivanja djece u odnosu na njihove individualne i specifične potrebe, kako se djeca osjećaju kada žele biti dio nečijeg života, a ujedno žele sačuvati vlastiti identitet, biti sretni, željeni, voljeni, slušani i sigurni.
Voditeljica projekta i autorica Alma Kozo, mr. socijalnog rada kazala je kako se udomiteljstvo može promovirati i razvijati ako potencijalni udomitelji dobro poznaju značajke rizika kod djece i djece bez (adekvatne) roditeljske skrbi jer se na taj način omogućava najbliže građenje profila pojedinaca koji će vjerojatno biti najbolji udomitelji, budući da će spoznati koje su i kakve potrebe, očekivanja i nadanja djece udomljenika. Autorica, dr. sc. pedagogije Karolina Tadić-Lesko naglašava kako udomljena djeca mogu razviti dobre odnose s udomiteljima, iako su imala poremećene odnose s roditeljima ili skrbnicima u prošlosti. Ako su djeca mlađa, prije će uspostaviti takve odnose nego starija djeca koja su duže vrijeme bila izložena negativnim situacijama. No, to ovisi o udomiteljevom načinu na koji će reagirati u situacijama vlastite uznemirenosti - Je li pokazao toplinu i osjetljivost, je li prethodno razvio i zadobio povjerenje djeteta, je li bio sposoban pokušati razumjeti ponašanja i emocije s djetetovog aspekta. Iz navedenog proizlazi da su roditeljske vještine jedan od ključnih čimbenika u određivanju razvijanja jednog trajnog odnosa između djeteta i udomitelja.
Autorica, obiteljska terapeutkinja Anita Begić, mr. socijalnog rada dodaje da se dječje samopouzdanje povećava kada je njegov udomitelj zaštitnički nastrojen, a to omogućava djetetu istražiti svijet kako bi naučio nove vještine, uz pomoć udomitelja kao sigurne luke pri istraživanju, u igri ili drugim društvenim ponašanjima. Dijete koje osjeća zaštićenost od strane pouzdanih odraslih osoba, oslobađa se strahova i anksioznosti koje prati osjećaj napuštenosti. Važno je da dijete barem ima jednu osobu kojoj je privrženo i koja je pouzdana jer mu to daje sigurnost i veće šanse za odrastanje u zdravu odraslu osobu.
Autorica, dr. sc. prava Janja Milinković istakla je da je primarna motivacija udomitelja prava želja da pomogne udomljenom djetetu jer ga tretira kao punopravnog člana obitelji. Udomiteljska djeca ulaze u udomiteljstvo s osjećajima napuštanja i manjka prethodnih mreža podrške. Dječja primarna potreba je osjećati se željeno i pripadati novom domu, a to se postiže samo ako udomitelji i drugi članovi udomiteljske obitelji zaista prihvaćaju dijete.
Autorice poručuju kako su „udomiteljski putovi" različiti, kao i putovi djece u udomiteljstvu. No, njihovi putovi se isprepliću, jer ovise o mnogo faktora kao i duljini trajanja udomljavanja. Važno je imati na umu kako proces udomiteljstva uvijek ima cilj - ili dovodi do pozitivnog ponovnog ujedinjenja djeteta s njegovom obitelji; rezultira pronalaskom nove obitelji ili pak, dovodi do biranja vlastitog životnog puta djeteta.
Udruga socijalnih radnika HNŽ poziva zainteresirane pojedince da otvore svoja srca i nesebično postanu udomitelji na način da pruže djetetu ono što zaista treba - ljubav, razumijevanje, predanost, snagu i sigurno okruženje.
Ovaj projekt podržan je od strane Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ iz Proračuna HNŽ u 2018. godini.
Voditeljica projekta i autorica Alma Kozo, mr. socijalnog rada kazala je kako se udomiteljstvo može promovirati i razvijati ako potencijalni udomitelji dobro poznaju značajke rizika kod djece i djece bez (adekvatne) roditeljske skrbi jer se na taj način omogućava najbliže građenje profila pojedinaca koji će vjerojatno biti najbolji udomitelji, budući da će spoznati koje su i kakve potrebe, očekivanja i nadanja djece udomljenika. Autorica, dr. sc. pedagogije Karolina Tadić-Lesko naglašava kako udomljena djeca mogu razviti dobre odnose s udomiteljima, iako su imala poremećene odnose s roditeljima ili skrbnicima u prošlosti. Ako su djeca mlađa, prije će uspostaviti takve odnose nego starija djeca koja su duže vrijeme bila izložena negativnim situacijama. No, to ovisi o udomiteljevom načinu na koji će reagirati u situacijama vlastite uznemirenosti - Je li pokazao toplinu i osjetljivost, je li prethodno razvio i zadobio povjerenje djeteta, je li bio sposoban pokušati razumjeti ponašanja i emocije s djetetovog aspekta. Iz navedenog proizlazi da su roditeljske vještine jedan od ključnih čimbenika u određivanju razvijanja jednog trajnog odnosa između djeteta i udomitelja.
Autorica, obiteljska terapeutkinja Anita Begić, mr. socijalnog rada dodaje da se dječje samopouzdanje povećava kada je njegov udomitelj zaštitnički nastrojen, a to omogućava djetetu istražiti svijet kako bi naučio nove vještine, uz pomoć udomitelja kao sigurne luke pri istraživanju, u igri ili drugim društvenim ponašanjima. Dijete koje osjeća zaštićenost od strane pouzdanih odraslih osoba, oslobađa se strahova i anksioznosti koje prati osjećaj napuštenosti. Važno je da dijete barem ima jednu osobu kojoj je privrženo i koja je pouzdana jer mu to daje sigurnost i veće šanse za odrastanje u zdravu odraslu osobu.
Autorica, dr. sc. prava Janja Milinković istakla je da je primarna motivacija udomitelja prava želja da pomogne udomljenom djetetu jer ga tretira kao punopravnog člana obitelji. Udomiteljska djeca ulaze u udomiteljstvo s osjećajima napuštanja i manjka prethodnih mreža podrške. Dječja primarna potreba je osjećati se željeno i pripadati novom domu, a to se postiže samo ako udomitelji i drugi članovi udomiteljske obitelji zaista prihvaćaju dijete.
Autorice poručuju kako su „udomiteljski putovi" različiti, kao i putovi djece u udomiteljstvu. No, njihovi putovi se isprepliću, jer ovise o mnogo faktora kao i duljini trajanja udomljavanja. Važno je imati na umu kako proces udomiteljstva uvijek ima cilj - ili dovodi do pozitivnog ponovnog ujedinjenja djeteta s njegovom obitelji; rezultira pronalaskom nove obitelji ili pak, dovodi do biranja vlastitog životnog puta djeteta.
Udruga socijalnih radnika HNŽ poziva zainteresirane pojedince da otvore svoja srca i nesebično postanu udomitelji na način da pruže djetetu ono što zaista treba - ljubav, razumijevanje, predanost, snagu i sigurno okruženje.
Ovaj projekt podržan je od strane Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ iz Proračuna HNŽ u 2018. godini.
Vezani članci