Miljenka Koštro: Nitko kao majka

Danas, čvrstim zagrljajem zagrli svoju majku. Nazovi je ako si daleko. Ona te cijeli život grlila, čak i onda kada si daleko, grlila te u mislima, u snovima. Često bi ti, u djetinjstvu, tiho tepala. Bar trideset puta dnevno bi izgovorila: „Oko moje milo". Dok si ti uživao/la; igrajući se s djecom svog uzrasta, jedući, spavajući, gledajući film ili nekakvu utakmicu, možda tipkajući po mobitelu ili čineći nešto drugo, ona je kuhala, spravljala kolače, pekla kruh, čistila, peglala, usisavala i brinula se za tisuću sitnica kako bi svima u obitelji bilo dobro.

Koju tisuću puta je spremila ručak i još više puta suđe oprala. Tisuću sati peglala kako bi svi u obitelji svako jutro izašli čiste i ispeglane odjeće. I sve to do pedesete, a tek poslije, iako je bila zaposlena u privatnoj firmi, u nekoj državnoj ustanovi ili na selu gdje je na imanju radila sve moguće poslove. Dan joj je počinjao u pet ujutro, a završavao u kasnonoćnim satima. Nije ona savršena, ali je dobronamjerna i nesebična, u istom trenutku nježna i hrabra, spremna nositi breme života.
Eee, da je brojila noći kada oka nije sklopila, dok si ti bezbrižno spavao/la. No, majka takve stvari ne broji, nego pamti lijepe sitnice od kojih je život tkan.
Nemoj zaboraviti njezino neizmjerno strpljenje za tvoje domaće zadaće, priredbe, prehlade, treninge i sva moguća natjecanja, kada bi joj srce igralo u grudima, u želji da postigneš nešto u životu. Majke su takve; svakodnevno bdiju i savjete dijele, ponekad i ukore, pa ih ti slušao/la ili ne. Znaj, voli te i kad, ponekad, šibu uzme u ruku, na trenutak složi strogu „facu" i govori kako je šiba izašla iz raja, onda se minutu poslije nasmiješi, zagrli te i poljubi. Ona i tata život su ti dali i dok su živi bit će tvoj vjetrobran koji će te čuvati i braniti od naleta svih loših vjetrova koji će ti u život donositi nevolje. Uvijek će te čekati raširenih ruku, otvorena srca i mekane duše, pa i onda kada nisi bio/la baš naj, naj...

Dok su neki u dvojbi oko rađanja djece, tvoji roditelji su ti podarili život. Njihov si anđeo, radost, nada, sadašnjost i budućnost, pogled u nedogled... Sjeti se djetinjstva i koliko puta su se igrali s tobom, koliko puta si im trčao/la u zagrljaj. Učili su te da budeš dobar/a i pošten/a na svim poljima života. Tako ćeš i ti jednom učiti svoju djecu, ako ti ih Bog da. Učili su te kako treba praštati, osluškivati život, sitnicama koje čine život veseliti se, vrisnuti ako treba, davati se za druge, činiti za opće dobro. Objašnjavali su ti kako na raskrižju putova odabrati pravi smjer. Prije ili poslije to ćeš sebi posvijestiti i reći kako su bili upravu. Iako to oduvijek znaš, reći ćeš kako su najljepše oči tvoje majke, čak i onda kada joj lice prekriju bore i u kosi bude više bijelih nego onih drugih. Možda te život odnese negdje dalje, u bijeli svijet, ali mirisi djetinjstva će te pratiti pa makar otišao/la i na kraj svijeta. Ako te život ne mazi, pritišću te problemi i imaš potrebu izjadati se, plakati, učini to na majčinu ramenu, ona će te razumjeti, uliti sigurnost i ohrabriti da kreneš dalje. U svom zagrljaju te grijala i na grudima dojila. S radošću te gledala dok si bio/la malen/a, kada bi se umazao/la sladoledom ili čokoladom i kada bi pokušavao/la nešto pjevati, plesati ili glumiti. Onda bi tata sve poslikao kako se ne bi zaboravilo. Još uvijek čuvaju tvoje crteže iz djetinjstva i dive im se. Veselili su se tvomu prvom koraku i prvoj izgovorenoj riječi. Pričali su ti ili čitali lijepe, zanimljive i poučne priče prije spavanja. Majka te naučila izgovoriti one čarobne riječi: hvala, izvoli, oprosti i molim. Jesi li i koliko puta ih upotrijebio/la? Često bi ti ponovila kako između mržnje i zavisti i na drugoj strani ljubavi i nesebičnosti, uvijek treba odabrati ovo drugo.
I tebi je jasno kako nema veće radosti nego kada se novi život rađa. Zato, već danas, ako nisi, reci majci hvala za život, reci joj koju lijepu riječ, ne treba ti za to ni jedan novčić, samo malo srca. To će za nju biti više nego neki skupi poklon. Uberi cvijet i pruži joj ga s osmjehom na licu i vidjeti ćeš sjaj u njezinim očima. Kaži joj kako baš ona spravlja najbolje kolače. Ona i tako ne pita ništa, ali joj izrazi svoje poštovanje, a znaš, sve bi ti dala, i više nego može, jer je majka. Budi ruka koja pruža, ti to možeš. Lijep/a si, pametan/na, duhovit/a, i svojom pozitivnom energijom možeš svijet učiniti ljepšim mjestom za život.
Ako je sve na ovom svijetu varljivo, znaj da majčina ljubav nije. Ona je nesebična, usudit ću se reći, skoro kao Božja. Zato, bez oklijevanja, već danas, nemoj čekati sutra, onako iz srca joj reci: -Hvala ti, mama.