Ljubo Ćesić Rojs ne guli krumpire nego farba jaja za kaznu

- Neka, neka, samo ih pošalji - uzvratio je poznati glas iza pregrade koja dijeli predvorje.

Već za nekih pet sekundi otvorio nam se pogled na separe u kojem nas je čekao naš sugovornik; društvo od desetak njegovih novih prijatelja kojima je bio okružen znatiželjno je slušalo njegove priče. Ima poznato ime i prezime, a za nadimak Rojs su pogotovo svi čuli, no ipak ga svi zovu - general, donosi Slobodna Dalmacija.

- O, dobar dan. Evo, mi se malo družimo, pričamo o tome koga snajka sluša, a koga ne. Mara ih ima pet, a slabo je nešto obilaze - veli general Ljubo, pa namigne.

- Ma, laže, ne slušajte ga, sve su mi dobre i sve me obilaze. E, moj đenerale - uzvraća Mara, ali ne ljuti se nimalo, jer je u zadnja dva mjeseca, koliko ga sluša, naučila na štosove dragoga prijatelja.

- Naša draga Mara je iz Brčkog, ima petoricu sinova i dvije kćeri, a svi joj se sinovi udali - nastavlja general vedriti.

- Jura je iz Zagreba, gospođa je isto, ali je rođena u Lici, pa se smatra Ličankom, Maru ste upoznali, Marko je iz Kupresa, a Tomica je Zagorac. Reci im, Tomice, tko ti je najbolji - pita general glasno.

- A, vi generale - daje očekivan odgovor starac oslanjajući se na štap.

- Evo vidite, on je ovdje najveći radnik, tako vrijedan čovjek, svaki dan vani razdvaja smeće i posprema iako ga nitko ne tjera. Ima 71 godinu, ali toliko se uživio i toliko to predano radi da je to nevjerojatno. Onda mu ja dadnem malu "žujicu", pa ga razveselim. A što ćete - govori general.

- O, evo naše Ruže. Kod nje smo svako jutro na kavici i rahat-lokumu. Je li tako, Ružo moja? - pita general, a vitalna 80-godišnjakinja mu se baci u zagrljaj, nakon što je na porti dogovorila taksi-prijevoz do liječnika u Gračanima.

- Je, ali svaki put kavu i vino donese general, nisam ja na trošku uz njega - veli Ruža.

- Ruža me zove bratom. Pitajte ju - kaže diskretno general.

- Ružo, zašto generala zovete bratom? - pitamo Ružu.

- A kako da poštene ljude koji su svoja prsa stavili u obranu Hrvatske zovem nego braćom - odgovara Ruža grleći brata.

- Evo, sad ste vidjeli. Nije moj posao ovdje guljenje krumpira niti išta fizičko, samo druženje s njima i da ih malo razveselim. A ima ih 300, od čega je 100 nepokretnih - objašnjava general Ljubo Ćesić Rojs svoju dnevnu zadaću u zagrebačkom Domu za starije i nemoćne Ksaver.

S generalom smo porazgovarali u radionici na prvom katu, koju bake koriste za pravljenje rukotvorina, božićnih vijenaca, bojenje uskrsnih jaja. On je tu da uskoči ako treba. Ima jedna baka, kaže nam, koja s 91 godinom šiva na staroj "bagatici". On joj tu i tamo pomogne "uditi" iglu.