NAJAVA: Otvorenje izložbe „Egzodus“ Marija Šunjića

Otvorenje izložbe „Egzodus“ akademskog slikara Marija Šunjića, održat će se, u utorak, 3. prosinca 2019. u Galeriji Rondo, s početkom u 19 sati.

Šunjić je bio sudionik brojnih simpozija i likovnih kolonija: Mostar, Sarajevo, Dubrovnik, Zagreb, Grožnjan,Split, Montegrotto (Italija), Johanesburg, Kairo, Rim, Strasbourg... Radovi mu se nalaze u stalnom postavu Umjetničke galerije BiH, Franjevačke galerije u Širokom Brijegu, kao i u brojnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je šest strukovnih nagrada. Do sada je imao 20 samostalnih (Mostar, Čitluk, Sarajevo, Široki Brijeg, Grožnjan, Dubrovnik, Agna (Padova, IT), Split, Tuzla...), te sudjelovao na oko 140 skupnih izložbi. Autor je nekoliko javnih djela (vitraji).

Ivan Vukoja je u svojoj recenziji „Stoički melankolično slikarstvo“ napisao:

„Vjerojatno nikada ranije u ljudskoj povijesti, informacije i razni drugi sadržaji nisu bili tako lako, brzo i jednostavno dostupni kao danas. Telekomunikacijske i informatičke tehnologije omogućavaju nam gotovo trenutni pristup ogromnim količinama informacija i sadržaja iz skoro svih oblasti ljudskoga života. Stoga bismo postmodernističku krilaticu „Sve je dopušteno“ u našem (post)informacijskom dobu virtualnih stvarnosti i viralnih sadržaja trebali prevesti u „Sve je dostupno“.  A u svijetu u kojem je sve dostupno nema se više za čime težiti. Više se gotovo ne trebamo previše ni truditi glede zadovoljenja mnogih želja niti to zadovoljenje  odlagati. Zadovoljenje, ako ne u stvarnom, a onda barem u virtualnom svijetu, u surogatnom obliku nam je tu, na dohvat tastature ili kakva drugog uređaja. Poželimo i već s nekoliko klikova mišem ili tapkanja prstom objekt naše želje je prisutan i spreman za konzumiranje.

Sve to, među ostalim, utječe i na ekonomiju želje koja je pogonsko gorivo potrošačkog društva u kojem živimo. Stvoriti što više želja i potreba te što brže i jeftinije proizvesti što više proizvoda i usluga za zadovoljenje tih istih želja i potreba, glavno je načelo ekonomije potrošačkog društva. Kao i sve drugo u ovome svijetu suprotnosti, ekstremna primjena ovoga načela proizvodi i ekstremnu reakciju na njega. U nadolazećim generacijama sve je manje ambicioznosti, vizija, želja i očekivanja kako na osobnom tako i na društvenom planu.  Utopija postaje nezamisliva, a samim time, revolucija neizvodiva. Postajemo društvo u kojem se dosada i praznina liječe spektaklom, a nedostatak radnje nadoknađuje specijalnim efektima.

Za razliku od mlađih generacija koje se u takvom društvu rađaju i odgajaju, onim nešto starijima pored apatije i depresije, na raspolaganju je i nostalgija. Za starim dobrim vremenima. Kad se u nešto vjerovalo, kad se za nečim težilo, kad se nekamo išlo.  Kad se putovalo (paro)brodom, kad su se fotografije slale poštom i držale na zidu u ovalnim okvirima. Kad se još vjerovalo u Novi i bolji svijet kojeg tek treba otkriti i istražiti.

Na takvo melankolično putovanje u „nepoznatu zemlju“ pozivaju nas Šunjićevi brodovi, podsjećaju njegovi kolaži. To putovanje, pri tom, nije infantilno niti sentimentalno, nije bajkovito niti optimistično. Nije bijeg, niti povlačenje. Više je pokušaj povratka, u realnost, u materijalnost, u tijelo, u prostor. Konkretno slikarstvo. Industrijsko i armirano-betonsko, tjelesno i meterično, ali nagriženo iskustvom, korozijom vremena, nesvrhovitim trajanjem. Raspadanjem kao dokazom bivanja, postojanja. Stoički melankolično slikarstvo.“

Pokrovitelji izložbe su Hrvatski dom herceg Stjepan Kosača i Grad Mostar, a sponzor je Daorson vinarija.