FOTO  Marina Đapić Mimoza: 'Svatko tko dođe u Mostar jednom želi da se ponovo vrati'

Što je sve planirano za ovogodišnji Street ArtsFestival, do sada ste održavali u sklopu festivala oslikavanje murala, izložbe, radionice. Ima li noviteta ove godine?

Oslikavanje murala je naš glavni fokus te održavanje zanimljivih programa i radionica. Svake godine novitet su umjetnici koji dolaze i donose nove, predivne murale na ulice grada i čine našu umjetničku priču posebnijom. Ove godine festival će ugositit 20 umjetnika koji će raditi umjetničke intervencije u javnom prostoru, te 15 njih koji će sudjelovati u izvedbi naših službenih festivalskih programa.

Također smo se  potrudili revitalizirati jedan javni prostor u blizini Starog grada. Riječ je o nekadašnjem Partizanovom igralištu, koje smo zajedno s volonterima, partnerima i suradnicima očistili i pripremili festivalski program PartyZen prvi dan festivala 1.09. te također za programe za djecu Grad Ideaa koji će se održati 30. i 31. kolovoza.

Održati ćemo i prvu samostalnu izložbu umjetnice iz Mostara Veledar Perić Dolores, te događaj gdje će se predstaviti naši umjetnici , akustični svirku Maka Kalema iz Mostara, koncert No Mozzart benda iz Zagreba, Party s gostima iz Berlina i Metkovića, te prvi live performans mostarske producentice Malbeku. 

Jako mnogo smo vremena i truda uložili u organizaciju našeg festivala koji je zasnovan na altruizmu i entuzijazmu te koji će i ove godine još jednom potvrditi što sve jedna mala grupa ljudi može učiniti za kulturni kao turistički napredak grada, a da fokus nije materijalna dobit i komercijalizacija sadržaja.  Zbog toga ova naša ideja opstaje i širi se uz posebnu energiju koju prepoznaje veliki broj ljudi iz Mostara, drugih gradova BiH i inozemstva. 

Kao organizatorica možete reći više o tome kako je sve izgledalo na početku, a kako sada izgleda. Koje razlike primjećujete, vaše mišljenje o promjenama koje ste uočili?

Početaka se uvijek rado sjetim jer je ta prva godina zaista bila posebna, kada smo se odvažili da malo prodrmamo naš javni prostor i damo mu jednu novu dinamiku. Moram spomenuti Petera Lorenza iz Austrije tadašnjeg učenika UWC Mostar i njegovu profesoricu Ljubicu Bajo s kojima sam radila na realizaciji, a podrška je bila veća grupa mladih okupljena oko UWC i Vijeća mladih Grada Mostara.

Drugu godinu, Peter je došao samo u posjet dok smo realizirali festival i da nam bude motivacija. Mnogo sam naučila od njega iako je mlađi od mene i on je važna osoba za naš festival. Iskreno, nisam mogla tada slutiti da festival od lokalne priče postati međunarodni festival. Jednostavno nisam mogla odustati od te ideje i radila sam na tome da festival iz godine u godinu raste. Održavala sam taj kontinuitet . Razlika sada u odnosu na prije je što se rade veći umjetnički projekti, nastaju veći murali, dolaze gosti umjetnici iz čitavog svijeta, a ideju su prigrlili i građani Mostara koji nam pomažu da pronađemo zidove za oslikavanje.

Što se tiče energije ona je praktički ista, barem što se mene tiče. Imam mnogo volje za ovo sve iako se ponekad malo umorim jer imam jako puno odgovornosti, ali ja ulažem svoje slobodno vrijeme u kreaciju projekta Street Arts Festivala. Zaista je brzo prošlo 8 godina i mislim da je veliki progres iza nas, a pred nama još mnogo dobrih rezultata.

Kako je došlo do suradnje mostarske slikarice Maje Rubinić te mlade grafičke dizajnerice Iris Ivković koje su skupa radile plakat za ovogodišnji festival?

Do suradnje je došlo spontano. I Maja i Iris su se od ove godine uključile u realizaciju festivala te odlučile pokloniti svoje vrijeme i energiju u planiranju ovogodišnje edicije. Maja iza sebe ima brojne projekte za koje je radila vizualni identitet i predložila je da uradi nekoliko ilustracija koje možemo iskoristiti za plakat i promociju naših događaja. 

Zajedno smo razgovarale i promišljale kako bi to trebalo izgledati te su se tako rodile neke lijepe ideje, nastale zanimljive ilustracije i na koncu predivni plakati za nadolazeći festival kao i sve događaje.  Iris je naša najmlađa članica, studira grafički dizajn i vjerujem da je za nju rad na ideji vizualnog identiteta našeg festivala bilo zanimljivo i korisno iskustvo. Sve smo različite svaka je na svoju ruku ali spajamo se u jedan interesantan tim pred kojim je još mnogo izazova.

Na koji način mladi profitiraju uključivanjem u ovakvu vrstu umjetnosti?  Jesu li vam potrebni volonteri tijekom festivala?

Street Arts Festival je postao jako velik projekt da je potrebno oko 20 ljudi da rade u njegovoj realizaciji. Nas trenutno u timu ima 5 i uzimamo jako velik zalogaj i toga smo svjesni, ali želimo uraditi dobru stvar i dat ćemo sve od sebe.

Naravno da je potrebno pomoći u realizaciji, ali danas se teško osloniti na volontersku pomoć iz razloga jer mladi žele većinom da imaju novčanu dobit za svoj rad - što je naravno i realno s obzirom na situaciju u kojoj živimo. Međutim i mi sami radimo volonterski za ovu ideju.

Danas nije lako zarađivati od kulture i to nama nije ni fokus. Nije ni lako dobiti sredstva za ovakve projekte, tako da smo mi fokusirani na prvenstveno na kvalitetnu realizaciju festivala, a ne materijalnu dobit. A onaj tko se uključi u jednu ovakvu ideju i spreman je dati svoj maksimum može da dobije mnogo toga za uzvrat što se zapravo i ne može naplatiti. Stvaranje radnog iskustva i djelovanje kroz menadžment u kulturi , aktivan doprinos društvenoj zajednici , prihvaćanje  brojnih izazova , upoznavanje s ljudima iz čitavog svijeta te na koncu predobar rezultat je samo jedan mali dio toga.

Većina mladih danas ne znaju što bi sa svojim vremenom i ovakva vrsta angažmana je savršena da kroz zabavu i rad steknu neko iskustvo.  Ja moram priznati da je meni znalo biti jako dosadno dok sam bila mlađa i iz te dosade sam počela da kreiram realiziram svoje ideje. Nisam željela biti besposlena i da mi dani samo tek tako prolaze. Naučila sam samu sebe disciplini i stjecanju radnih navika. Toliko sam se angažirala za društvenu zajednicu da sam dugo godina provela bez ijednog dana, a da nešto nisam radila i planirala, iako nisam imala stalni posao.

Tako da je moja poruka mladima da se angažiraju i ne dopuste da im život prolazi u melankoliji. Neće doći nikakva dobra vila da nam riješi probleme ili donese neka rješenja. Moramo sami jako puno radit i stvarati jer tako radimo i na sebi, a to je veoma važno i za osobni napredak koji se automatski reflektira i na kolektivni progres. Tko je god voljan raditi na sebi, da doprinese festivalu i društvu te bude dio ovog umjetničkog progresa može nam se javiti. 

Tko su umjetnici koje ćete ugostiti ove godine, koliko ih je iz BiH? Imate li stalnih sudionika, stranaca koji se vraćaju u Mostar?

Svatko tko dođe u Mostar jednom želi da se ponovo vrati i to je jednostavno tako. Većina stranih  umjetnika osjeti tu neku našu pozitivnu energiju te ih fascinira entuzijazam kojim se sve kreira, a naravno i Mostar kao takav, koji iza svojih paravana običnom prolazniku ili turisti daje jednu sasvim drugačiju sliku o sebi. Grad je izgubio mnogo toga, ali je ostala ta njegova umjetnička snaga jer to je uvijek bio grad umjetnika. Mi smo stvorili veliku mrežu umjetnika te snažnu i kvalitetnu street art platformu tako da možemo imati sigurnih gostiju još narednih 8 godina.

Neki od umjetnika koje ćemo ponovo ugostiti su Mane Mei iz Zagreba, Rikardo Druškić i Muhamed Baručija iz Sarajeva, Deni Božić iz Doboja, Enrico Carne iz Italije, Darko Jovičić iz Tuzle, Srđan Demon Dimić iz Beograda, a s nama je i mostarski umjetnik Marko Zakky Zadro koji od početka sudjeluje na našem festivalu.

Odlična ekipa mladih lokalnih autora je tu , a to su Iva Pažin i Medina Dedić. Stiže nam Lunar iz Hrvatske, iz BiH Martin Frljić, Amela Memić, Dženana Taso. Iz Brazila nam dolazi Dinho Bento, Berlina Sokar Uno i Španjolske Zesar Bahamnote i Irene Infantes. 

Maja Ljubić/Hercegovina.info