Ivica Vidović preminuo na zagrebačkom Rebru
Hercegovina.info
Legendarni Vidović je diplomirao 1963. godine na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Prvi angažman ima u HNK Zagreb, a kasnije je član i drugih kuća, kao što su Dramsko kazalište "Gavella", Teatar ITD, a surađivao je i s HNK u Splitu. Posebno se ističe u modernom repertoaru (Handke, Shaffer, Stoppard, Ionesco, Kundera, Jelačić Bužimski, Gavran), za što je višestruko nagrađivan.
Vidović spada u najistaknutije filmske glumce na prijelazu u 1970-e godine, ali uvijek je bio u samom vrhu hrvatskog glumišta općenito - kao uzor mnogim mladima i autoritet nadolazećim generacijama po iskrenosti glumačkog izričaja i neospornog talenta koji će nam svima nedostajati. U hrvatski i jugoslavenski film unosi novi tip introvertiranog, deziluzioniranoga suvremenog urbanog junaka, odnosno antijunaka i gubitnika.
Pomalo sporih, melankoličnih kretnji i reagiranja, osobito sugestivno tumači zbunjene, u životnim (posebno političkim) okolnostima nesnalažljive osobe: kao u filmovima u 'Zasedi' (1969.) Žike Pavlovića, 'Idu dani' (1970.) Fadila Hadžića, 'Kužiš stari moj' (1973.) Vanče Kljakovića, za što je nagrađen Srebrnom arenom u Puli, zatim u 'Prijekom sudu' (1978.) Branka Ivande, 'Ritmu zločina' (1981.), Čovjeku koji je volio sprovode (1989.) Z. Tadića itd.
Posebnost u njegovu filmskom opusu predstavlja i lik sovjetskog klizačkog prvaka u filmu Misterije orgazma (1971.) D. Makavejeva, a najpopularniji pak mu je lik osobenjaka Servantesa u seriji 'Naše malo misto' (i filmu Servantes iz maloga mista, 1982.) D. Marušića, kao i kasnije naslovni lik u televizijskoj seriji 'Inspektor Vinko' Krešimira Golika.
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske 1996. godine Ivica Vidović biva odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Godine 2005. pak dobio je godišnju Nagradu "Fabijan Šovagović" koju dodeljuje Društvo hrvatskih filmskih redatelja glumcu čije je djelo ostavilo trajan trag u povijesti hrvatskoga filma. Iste godine dobio je nagradu Grada Zagreba. Godine 1998., zajedno sa suprugom Gordanom Gadžić osniva Kazališnu družinu Teatar Rugantino gde je i danas umjetnički direktor, ali i glumi i režira.
U nekoliko posljednjih godina Ivica Vidović dokazivao je svoj glumački kvalitet i u suradnjama s mlađim redateljima, u gledanim serijama i filmovima, te primajući brojne nagrade. Posljednje ga pamtimo po ulogama u 'Našoj maloj klinici', 'Bitangama i princezama', 'Mamutici', 'Novom dobu' itd., a zadnja tv uloga mu je ona Šime Svrtile u 'Dome slatki dome' 2010. godine.
Što se filmskih rola tiče, majstorski je odigrao Biskupa u 'Što je muškarac bez brkova', Dantea u 'Kako je počeo rat na mom otoku', Martina u 'Maršalu', Blaža u 'Finim mrtvim djevojkama', a 2011. godina također je trebala biti glumački plodonosna za njega (Top je bio vreo, Bella Biondina).
Nažalost, bolest je bila jača, pa je ovog ponedjeljka hrvatska glumačka i umjetnička scena izgubila jednu od zadnjih velikih glumačkih legendi, ali koja će živjeti i dalje kroz cijeli vrijedni opus filmova koje je ostavio iza sebe, i u našim sjećanjima.
ANA JERKOVIĆ
Teška borba s tumorom
Glumac je već dvije godine bolovao od tumora grla koji mu je dijagnosticiran nakon operacije čvorića na glasnicama. Uslijedile su čak tri operacije koje je glumac podnio hrabro i s mnogo životnog optimizma. Veliku potporu za vrijeme borbe s bolešću pružala mu je obiteljm, a ponajprije sin Luka Vidović, supruga Gordana Gadžić, te brojni kolege i prijatelja iz glumišta i kulturnog života.
A. MARUŠIĆ
SlobodnaDalmacija.hr
Vidović spada u najistaknutije filmske glumce na prijelazu u 1970-e godine, ali uvijek je bio u samom vrhu hrvatskog glumišta općenito - kao uzor mnogim mladima i autoritet nadolazećim generacijama po iskrenosti glumačkog izričaja i neospornog talenta koji će nam svima nedostajati. U hrvatski i jugoslavenski film unosi novi tip introvertiranog, deziluzioniranoga suvremenog urbanog junaka, odnosno antijunaka i gubitnika.
Pomalo sporih, melankoličnih kretnji i reagiranja, osobito sugestivno tumači zbunjene, u životnim (posebno političkim) okolnostima nesnalažljive osobe: kao u filmovima u 'Zasedi' (1969.) Žike Pavlovića, 'Idu dani' (1970.) Fadila Hadžića, 'Kužiš stari moj' (1973.) Vanče Kljakovića, za što je nagrađen Srebrnom arenom u Puli, zatim u 'Prijekom sudu' (1978.) Branka Ivande, 'Ritmu zločina' (1981.), Čovjeku koji je volio sprovode (1989.) Z. Tadića itd.
Posebnost u njegovu filmskom opusu predstavlja i lik sovjetskog klizačkog prvaka u filmu Misterije orgazma (1971.) D. Makavejeva, a najpopularniji pak mu je lik osobenjaka Servantesa u seriji 'Naše malo misto' (i filmu Servantes iz maloga mista, 1982.) D. Marušića, kao i kasnije naslovni lik u televizijskoj seriji 'Inspektor Vinko' Krešimira Golika.
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske 1996. godine Ivica Vidović biva odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Godine 2005. pak dobio je godišnju Nagradu "Fabijan Šovagović" koju dodeljuje Društvo hrvatskih filmskih redatelja glumcu čije je djelo ostavilo trajan trag u povijesti hrvatskoga filma. Iste godine dobio je nagradu Grada Zagreba. Godine 1998., zajedno sa suprugom Gordanom Gadžić osniva Kazališnu družinu Teatar Rugantino gde je i danas umjetnički direktor, ali i glumi i režira.
U nekoliko posljednjih godina Ivica Vidović dokazivao je svoj glumački kvalitet i u suradnjama s mlađim redateljima, u gledanim serijama i filmovima, te primajući brojne nagrade. Posljednje ga pamtimo po ulogama u 'Našoj maloj klinici', 'Bitangama i princezama', 'Mamutici', 'Novom dobu' itd., a zadnja tv uloga mu je ona Šime Svrtile u 'Dome slatki dome' 2010. godine.
Što se filmskih rola tiče, majstorski je odigrao Biskupa u 'Što je muškarac bez brkova', Dantea u 'Kako je počeo rat na mom otoku', Martina u 'Maršalu', Blaža u 'Finim mrtvim djevojkama', a 2011. godina također je trebala biti glumački plodonosna za njega (Top je bio vreo, Bella Biondina).
Nažalost, bolest je bila jača, pa je ovog ponedjeljka hrvatska glumačka i umjetnička scena izgubila jednu od zadnjih velikih glumačkih legendi, ali koja će živjeti i dalje kroz cijeli vrijedni opus filmova koje je ostavio iza sebe, i u našim sjećanjima.
ANA JERKOVIĆ
Teška borba s tumorom
Glumac je već dvije godine bolovao od tumora grla koji mu je dijagnosticiran nakon operacije čvorića na glasnicama. Uslijedile su čak tri operacije koje je glumac podnio hrabro i s mnogo životnog optimizma. Veliku potporu za vrijeme borbe s bolešću pružala mu je obiteljm, a ponajprije sin Luka Vidović, supruga Gordana Gadžić, te brojni kolege i prijatelja iz glumišta i kulturnog života.
A. MARUŠIĆ
SlobodnaDalmacija.hr