...sobom i drugima oko sebe. Njezina uloga kao medijatora između tradicije i čovjekova identiteta nosi sa sobom stostruka rješenja čovjekove egzistencije u sivilu ljudske svakodnevice. Iznova procjenjivana ljudskim mjerilom i potrebom čovjeka da iznosi ''sebe'' u bitak svijeta, kultura nastoji ostaviti trag na vješto utabanim stazama života. Filozofski jezik kulture, naoko različit od kolokvijalnoga jezika, nema normativnu dimenziju, a nije ni poprište znanstvenih teza i premisa. Kao takav iznosi nove poglede i nastoji premostiti jaz čovjekove otuđenosti između elemenata življenja i vremena u kojem se nalazi. Vrijeme i kultura su svojevrsni začetnici elana vitala. Vitalni poriv ili snaga kulture zasniva se na bespredmetnoj uporabi kulture u misaonim procesima u svakodnevnome aspektu življenja. Kultura kao segment življenja nema dodirnih točaka s iskustvom, iako ga jednim dijelom i obuhvaća.
Ljudska tendencija kulturu smjestiti u svakodnevicu i osloboditi je društvene stege novi je izazov današnjice. Moderne zasade filozofije kulture oslovljavaju umjetnost kao ''nadogradnju'' svijesti te je posljedica takva poimanja i novi val poistovjećivanja kulture s možebitnom tradicijom, običajima ili pak degradacijom umjetnosti. Hegelovsko definiranje umjetnosti kao ''osjetilnog koji se izražava u duhovnom'', danas filozofska misao nužno odbacuje. Novi okvir poimanja filozofije kulture jest bespredmetna kohezija kulture s psihološkim oscilacijama ljudskoga bića u konačnosti. Nusproizvod psihološke razine kulture kraj je umjetnosti, umjetnosti koja je na vrhuncu nečega, njezin je svojevrsni pad u prazan prostor ljudskoga bitka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ivan Vrljić