DRAGAN MARKOVINA Volio bih da Velež još jednom istrči pod Bijeli Brijeg, pa da umrem...

U organizaciji Centra za kritičko mišljenje, sinoć je u Klubu 1 u Sarajevu održana promocija knjige “Libanon na Neretvi” autora Dragana Markovine.

Izdavač novog djela ovog povjesničara, publicista i ljevičarskog aktiviste, rođenog Mostarca koji živi u Splitu, jeste Centar za kritičko mišljenje i portal Tačno.net.

O knjizi su govorili književnik Mile Stojić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, prof. dr. Nerzuk Ćurak, režiser Dino Mustafić i Nikola Vučić.

Ovo je osma knjiga Dragana Markovine, inače doktora povijesnih znanosti, a do sada je bila predstavljena u njegovom rodnom gradu.

Mile Stojić je rekao da je Markovina uvaženi znanstvenik i talentirani pisac. Ovaj autor piše, veli Stojić, o onome što je ostalo od Mostara kakvog smo poznavali.

"Markovina nad tim ruševinama Mostara pokušava rekonstruirati grad. Alija Isaković je zapisao za Mostar da bi, da nije raj, bio pakao. Markovina je tu tezu obrnuo, pa kaže: "Da Mostar danas nije pakao, bio bi raj", smatra Stojić.

Nadalje, Stojić naglašava da je ova knjiga zasnovana "na povijesnim činjenicama i bogatom iskustvu".

"Ovu knjigu smatram vrlo značajnom za Mostar i Hercegovinu, ali i za sve nas", dodao je.

Knjiga "Libanon na Neretvi" svjedoči o vrijednosnim sudovima Dragana Markovine, smatra prof. Nerzuk Ćurak.

"On se ovom knjigom potpuno ogolio i pred Mostarom i pred sobom. Smatram da ova knjiga sadrži dvije knjige. Markovina ovdje nudi emancipacijsku poziciju Jugoslovenskog pogleda na svijet", kazao je, uz ostalo, profesor Ćurak.

Kako se moglo čuti, Dragan iznosi ideju vezano za razloge koji su doveli do sukoba u Mostaru, a koji je bio apsolutno šokantan.

Profesor Ćurak posebno je istaknuo dramu FK Velež, koii zauzima posebno mjesto i u knjizi.

"Veličanstvena je stvar da je FK Velež preživio, usprkos svemu, i to nije preživio kao 'zeleni', mada je bilo pokušaja, već kao crveni klub", dodao je Ćurak, nadajući se drugom izdanju knjige.

Ćurak je govorio i o značaju ove knjige za kulturu sjećanja, što se nazire u podtekstu djela. Mustafić je naveo da je ova knjiga fascinantna. Naglašava njezin značaj u razumijevanju sukoba devedesetih, gdje je Mostar posebno stradao.

"Nije slučajno Mostar bio žrtva tako intenzivnog obračuna devedesetih", veli Mustafić, poručujući da se Markovina nije predao.

Posebno je podvukao značaj aktivizma i djelovanja u zajednici: "Ako nastavimo ovako zacementirani, nećemo učiniti ništa ni za ovu zemlju, ni za građane".

Mustafić poručuje da je ova knjiga potrebna i Sarajevu, da je pročita, i da preispita i sebe. Prvo pitanje moderatora Nikole Vučića autoru bilo je hoće li se FK Velež vratiti na stadion Pod Bijelim Brijegom?

"Da mi je doživjeti da Velež još jednom istrči na Stadion Pod Bijelim Brijegom kao domaći klub i da tamo čujem pjesmu "Rođeni, Rođeni"... Pa, da mirno umrem, ne bi me bilo briga što će poslije biti", kazao je Dragan Markovina.

Govorio je o stanju o Mostaru danas, te o budućnosti grada. O samoj knjizi autor je, također, kazao:

“Sav prethodni tekst kojeg sam ispisivao s dosta skrupula, trudeći se iznijeti vlastiti stav o svemu onome što se gradu desilo i o tome kako su četiri društvene ili nacionalne grupacije doživjele taj bolni proces te kako su u njemu sudjelovale, a istovremeno biti pošten prema svakoj od grupa, imao je dva ključna cilja. Jedan manji i vrlo sebičan odnosi se na terapeutsko djelovanje koje je stvaranje takvog teksta imalo na mene, na doživljaj rata i gubitka rodnog grada zbog izbjeglištva.

Drugi, veći i onaj koji je motivacijski presudio da ova knjiga nastane, odnosi se na pokušaj da se ratne traume nadiđu i da sve društvene grupe u gradu jednostavno prihvate jedni druge takvima kakvi su, u ime toga da se pokuša uspostaviti kakva-takva održiva gradska zajednica koja će imati nekakvu, makar minimalnu, zajedničku viziju budućnosti. Da bismo o nečemu takvom uopće mogli razgovarati, potrebno je odgovoriti na pitanje je li moguće pomiriti antagonizirana društvena sjećanja?

Drugim riječima ova knjiga sadržajno izgleda ovako kakvom je čitate, ponajprije zato što me u identitetskom i životnom smislu formirao jugoslavenski Mostar. Knjiga bi o istim temama bila u većoj ili manjoj mjeri sadržajno drukčija da ju je pisao netko koje potječe iz drugačijeg konteksta i pripadnosti.

Od toga uostalom ne treba bježati i sasvim je logično. Imajući to u vidu, pred vama je tekst svođenja računa nakon definitivno intimizirane svijesti o porazu svijeta koji me formirao i zbog kojeg jesam upravo ovakav, kako u idejnom, tako i u profesionalno-historiografskom, ali i u intimnom smislu.

Ovakav tekst nije mogao nastati sve dok sam taj poraz odbijao priznati i dok me ogorčenost zbog njega, u kombinaciji s bijesom prema aktualnoj stvarnosti izgrađenoj od strane pobjednika, snažno opsjedala. Tek s prihvaćanjem poraza mogao sam početi proces pomirenja s današnjim Mostarom i s racionalnim razgovorima o traumatičnom nasljeđu.”