Katarina Zovko Ištuk: Tvoj anđeo
Pošla bih negdje daleko, u nepoznato,
ali ti uvijek moliš: Ne idi anđele,
neću naš rastanak, pa znadeš već za to,
ostani uz mene zauvijek, kada te molim,
ti si mi sve na svijetu, što u životu volim.
Kad god vidim suzu u tvome oku,
probudi u meni ljubav jaku i žestoku
i svaki put pitam sebe,
što u tebi toliko čarobno ima,
da vladaš mojim osjećanjima,
ko morem, oseka i plima.
Ti dobro znadeš da ova ljubav,
ne ovisi samo od naše sreće,
da tu postoje bure i oluje,
da budemo skupa, nikad dozvoliti neće.
Molim te ne traži da ostanem, ni trena više,
ne mogu narediti srcu da šuti i kuca tiše,
jer ova stvarnost, kao tebe i mene boli,
tvoj anđeo ipak, od tebe mora poći,
iako ovo ludo srce, mnogo te, mnogo voli.
Zato te molim, pusti da krenem,
da pođem nepoznatom stazom ispod duge,
pa pođi i ti novim putem sreće, a ne tuge,
na njemu nađi, umjesto mene, neke ljubavi druge.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 15. 01. 2019.
Vezani članci