Katarina Zovko Ištuk: Na krilima požude
NA KRILIMA POŽUDE
U svakoj slici vremena što leti,
ja vidim ti oči i njihov sjaj,
to mi hrani krepost moje nutrine,
a srce neda naslutiti kraj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ne želim, neću, da nam ljubav ode,
bez pravca i cilja u nedogled da luta,
da naša sreća u moru tuge,
u bezdanu tone i u mržnji pluta.
I neču tvoje osude za grijehe,
rađaju se novi vapaji za ljubav,
na krilima požude, u tami sjajnih snova,
gladne usne žele sitost pustolova.
Budi mi izvor užarenih strasti,
da me griješ stalno, kao lava vruća,
budi svaki smisao u mome žovotu,
budi glavna tema moga nadajnuća.
Tko to može pjesniku oduzeti stih,
glazbeniku da ukrade notu,
i ne može nitko ukrasti mi tebe,
tvoju ljubav strasnu i tvoju dobrotu.
Katarina Zovko Ištuk
22. 04. 2017.
Vezani članci