Katarina Zovko Ištuk: Moja tuga, bol i suze

Probudim se u cik zore,
pa mi pogled tad odluta,
bole pusta praskozorja,
i stalno sam zabrinuta.

Otišo je dio mene,
po prašnjavoj uskoj stazi,
molim Boga da ga vrati,
al moj sin mi ne dolazi.

Ne znam dal je sada gladan,
dal u toploj sobi spava,
dal se pati u tuđini,
od briga me boli glava.

Kunem ovo teško vrijeme,
što ga silom majci uze,
u kući mi samo osta,
moja tuga, bol i suze.

Egzodusu, proklet da si,
maćeha si našoj djeci,
zašto naša djeca bježe,
teška sudbo, daj mi reci.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 24. 01. 2019.