Katarina Zovko Ištuk: Moja me sreća zove
Pokušavam naći smiraj u svojoj duši,
pokušavam naći odgovore na izgubljenoj stazi,
što me povede u svijet neizvjesnosti,
daleko, daleko od mojih htijenja.
Želila sam možda previše,
a dobila samo tugu i čežnjivo isčekivanje,
isčekivanje, koje me vraća u prošlost,
tamo gdje i pripada moje srce.
Daleko od moje stvarnosti,
obećahu mi nešto lažno i imaginarno,
a ja naivno obgrlih ta obećanja,
u prevelikoj želji za svojom srećom.
I pitam se sada dal je prekasno za novi početak,
pitam se dal je još uvijek sve isto kao prije,
dal me čeka ona, u srcu urezana slika,
il možda ni tamo, više ništa isto nije.
Al zasigurno znam, da na mojoj zalutalij stazi,
još uvijek, putokazi svi postoje,
ja želim, ja hoću, ja moram,
vratit se u rodno mjesto svoje.
Tamo je moj dom, tamo je otac i moja mati
i baš tu je svo moje blago, što mi je dragi Bog
mogao dati,
ne želim više ova lažna obećanja i snove,
vraćam se svome domu, moja me sreća zove.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 28. 09. 2018.
Vezani članci