Katarina Zovko Ištuk: Ljubav na snijegu
Prostrli smo snježni pokrivač ispod naše ljubavi,
da se vide stope po prtinama puteva naših htijenja
i kada smo osjetili hladnoću postelje bijele,
srca su se spojila i pokazaše što žele.
Na toj bijeloj plahti, naša ljubav plamti,
vatrene iskre miješaju se s pahuljama snježnim,
nije nam hladno, dok smo zagrljeni
i dok se predajemo poljupcima nježnim.
Naša su srca u znaku vatrene boje,
u snježnoj bjelini pokazaše snagu ljubavi svoje,
i snijeg se topi od njihovog žara,
da smo stvarno zaljubljeni, srce nas ne vara.
Padaju po nama te pahulje snježne,
ko biseri bijeli pokidane niske,
prihvatismo igru bijelog vatrometa,
dozvolismo i njima da nam budu bliske.
Kada prođe zima, kada snijeg nestane,
ni tad naša ljubav ne može da stane,
u paleti nekih sasvim novih boja
i tada ćeš biti moj i ja samo tvoja.
Katarina Zovko Ištuk
05. 12. 2017.
Vezani članci