Kako se zaštititi od ujeda otrovnice
Poznato je da ne postoji totalna i apsolutna zaštita, kako od ujeda poskoka, tako i od svih ostalih opasnosti koje nas okružuju u životu, a posebno u planinama. Neko je davno rekao da je cijeli naš život zapravo upravljanje rizikom koji nas neprestano okružuje, a ne njegovo izbjegavanje. Svaki prelazak ulice je izlaganje nekoj, pa makar i minimalnoj dozi rizika, pa tako i kad se radi o mogućnosti, odnosno opasnosti od ujeda otrovnice u prirodi, planini.
Želimo prije svega da kažemo jasno da ta otrovnica nije monstrum koji vreba priliku da nas napadne, nego je obična životinjica koja živi svoj život u svom okruženju u kojem se mi kao ( neprilagođeni ) gosti - prolaznici nađemo u situaciji bliskog kontakta sa njom. Tom prilikom joj se jako približimo, jer je najčešće i ne vidimo, obično je to nogom, nekad i rukom, ali najčešće donjim ekstremitetima dođemo u neposrednu blizinu ovih životinja koje to dožive kao ugrožavanje, kao opasnost. I tu se događa njena reakcija-ujed u samoobrani.
Od davnina je poznato i nije još uvijek smišljeno ništa bolje niti efikasnije od dobre obuće i dugih hlača, kao i ozbiljnih sportskih debljih čarapa, kao način da se UMANJE POSLJEDICE UJEDA OTROVNICE, ne i da se ta mogućnost eliminira.
Osim što je Marinin članak prelijep, dopadljiv i hrabar njen životni stav, moramo primjetiti da sadrži i poglavlje u kojem autorica koja je doživjela neugodnost ujeda poskoka, ponovno negira zaštitu i preventivu od ujeda, ne samo zmije nego i ostalih šumskih malih insekata koji mogu izazvati velike nevolje za posjetitelje planina. Mi u GSS-u ne smatramo taj njen stav hrabrošću, nego nesmotrenošću, jer mi uvijek razmišljamo o sigurnosti.
I u mnogim drugim aktivnostima postoje ljudi koji imaju ovakav pristup problemu sigurnosti. Recimo u alpinizmu-grani planinarstva koja je vrlo opasna aktivnost sama po sebi, postoji cijeli niz protokola zaštite i osiguranja od moguće nezgode, ali postoje i novi trendovi "hrabrih" koji kažu da im ne treba ni uže ni klin ni bilo koje osiguranje te penju slobodno. Doživljaj za divljenje ali ne i činjenica iz statistike da su rijetki takvi doživjeli 40-tu.
Ali to je njeno pravo , kao i pravo svakog onoga tko sebe izlaže dodatnim rizicima jer negira zaštitu i preventivu, a sve to radi neke trendovske pojave koja vlada posljednjih godina-da se preko planina trči u šorcu i plitkim tenisicama, golih gležnjeva. Odličan je to sport više nego zdrav i pun izazova, ali to ima i svoju cijenu. Dakle naš priglupi poskok nema pojma o novim trendovima u posjećivanju prirode i sad, nakon njenog članka nam preostaje dilema:
JELI LAKŠE EDUCIRATI NAŠEG POSKOKA DA NE UJEDA NOVOTRENDOVSKE GOLOGLEŽNJAČE ILI JE TEŽE NAUČITI NADOBUDNE MODERNE INTERNETSKE PLANINARE DA JE IZBJEGAVANJE ADEKVATNE OBUĆE I ODJEĆE , POJAČANO IZLAGANJE RIZIKU U PLANINI, PRIRODI.
Ostavit ćemo ovu dilemu internetskim filozofima na mlaćenje prazne slame, a mi u GSSuBiH ostajemo kod upozorenja javnosti da je preventiva najbolja zaštita kod upravljanja rizicima.
A našoj kolegici Marini poručujemo da će je GSSuBiH opet i ponovo doći spašavati bez obzira na njenu nesmotrenu "hrabrost" koju iskazuje i koja upućuje da ćemo se vjerojatno uskoro opet sresti u sličnim ulogama.
Čitateljima ostavljamo na izbor da se odluče zbog čega posjećuju prirodu i planine - radi dugog i zdravog življenja ili uzbudljivog ali kratkog načina života.
Mi vodimo računa o Vašoj sigurnosti 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Vaš GSSuBiH, stoji na službenoj stranici Gorske službe spašavanja.
Vezani članci