FOTO  Iskustva studentice iz Mostara na praksi u Beogradu

Vidi originalni članak

Monika je također jedna od osoba koja iza sebe ima iskustvo AIESEC volonterske prakse. Svoju praksu je provela u Beogradu na klinici dr.Selaković gdje je dobila iskustvo rada s djecama s posebnim potrebama i poteškoćama u razvoju, praćena stručnjacima iz te oblasti. Što ona kaže o tom iskustvu pročitajte u nastavku:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

1.Što si naučila na praksi?
Engleski ! Ponajprije sam naučila koliko je posvećenost i ljubav u radu s djecom neophodna. Naučila sam da ni u jednom trenutku nemamo pravo odustati ni od jednog djeteta, ma kakve probleme i teškoće imalo. Važno je uhvatiti se u koštac, dati sve od sebe i vjerovati da dijete ispred vas to može. Isto tako je neophodna vjera u sebe i svoje mogućnosti.

2.Kako si se odlučila da ideš na praksu?
Odluka je došla spontano. Kada sam pročitala što bi trebala raditi na praksi i čime se Klinika dr. Selaković bavi jednostavno sam odlučila pokušati i prijavila se.

3.Što se promijenilo u tvome životu nakon prakse?
Moji životni ciljevi.

4.Kako bi potakla druge ljude na isti korak?
Smatram da odlaskom na praksu nemaju što izgubiti, a puno toga će dobiti. Osim što bi praksa kao takva mogla biti dobra priprema za njihovu profesionalnu karijeru, upoznati će druge ljude, njihove kulture, poglede na život i samim time proširiti prijateljstva i svoje vidike.

5.Kako je to iskustvo utjecalo na tebe kao osobu?
Ova praksa mi je dala vjetar u leđa i možda zvuči kao kliše, ali osjećam da je nebo granica, da mogu očekivat od života puno više nego što sam do sada mislila.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

6.Što si radilia na praksi i koliko misliš da je to važno za praksu?
Na praksi sam radila s djecom s teškoćama u razvoju kao asistent terapeutima (za koje imam samo rječi hvale). Prisustvovala sam individualnim tretmanima- logopedskim i defektološkim, kao i psihološkim seansama.
Oduvjek sam smatrala da ću se po završetku studija posvetiti radu s djecom, nakon ovog iskustva odustajem od te namjere. Ovo nije bio moj prvi susret s djecom s teškocama u razvoju ali me cjelokupno iskustvo navelo na zaokret u mom prvobitnom planu.

7.Bili htjela ponovno ići na praksu?
Već razmatram opcije za sljedece ljeto, tako da.. Da! :)

8. Kome bi preporučila ovakve prakse?

Svima koji žele neku promjenu u životu.
9.Ispričaj nam neku smiješnu situaciju s prakse?

Imala sam sreću da sam sa cimericama kliknula na prvu, tako da je cijelo vrijeme boravkabilo ispunjeno smjehom i dobrim raspoloženjem. Smiješne situacije su ponajviše bile vezane za patološki strah od insekata jedne od nas, borbe s vodom koja curi iz tuš kabine, mojim pretvaranjem da sam stranac dok se one muče sa pokušajem da dobiju informacije od lokalnog stanovništva, padanjem, ustajanjem i spavanjem u troli.
10.Ispričaj nam nešto za što smatraš da bi i druge motiviralo da idu na praksu?

Što bi motivirala i druge, pa... Mozda riječi srpskog književnika Bore Kapetanovića: "Ne vidim brži put do sreće od jutarnje kave u nepoznatom gradu. Tamo gde ne znaš nikoga prije ćeš upoznati sebe."

Za sve dodatne informacije o AIESEC volonterskim praksama, ali i stručnim praksama posjetite njihovu Facebook stranicu, AIESEC Mostar.

Vezani članci