Fra Karlo Lovrić: Barakude

Zlatni dečki, Barakude zvani
Nisu bronca kao ono lani.
Njima zlato sjaji oko vrata,
Na ponos su svakoga Hrvata.

Deset ljeta čekali su na to,
Da u vitrini zasjaji im zlato.
Trebalo je Italiju prijeći,
Sa Srbijom nadati se sreći.

Obje pale, nije bilo lako,
Srbije se bojao je svako.
Godinama ona prvak biše,
Sad je treća, u kronici piše.

A Mađarska u finalu čeka,
Hrvatska je, kažu, njima meka.
Puni sebe, na Vargu se kunu,
Već je zlato njima na računu.

Kod kuće su, ide im na ruku
I ne misle da će imat muku,
Kad im Sukno iz daleka sukne,
A Nađ gleda... srce da mu pukne.

4 : 0 u sedam minuta,
Spiker više ponovio puta:
„Samo tako, sve po planu ide,
Nek Mađari i Hrvatsku vide".

Četri gola dadoše i oni,
I našima na uzbunu zvoni.

Gola nisu dugo naši dali,
Tucak ljut je, kao da se žali,
Nađ sve brani, što se, momci, zbiva,
Svi sve daju, gdje se problem skriva?

Valjda ljutnja pomogla je, dašta
I proradi Barakudam mašta,
Sukno puca, lopta je u golu,
Zlato sjaji već je na pomolu.

Pet : četiri, sad Hrvatska vodi,
Mađarima nikako ne godi.
Svim se služe, udaraca ima,
Bit će teško jasno je i njima.

Još dva gola zabili su naši,
To Mađare još više uplaši.
Ruke dršću, lopta u gol neće,
A Hrvatska prema ZLATU šeće.

Kakvo slavlje, svi u bazen skaču,
A Mađari suze brišu, plaču.
Hrvatska je na prijestolju svijeta,
Staro, mlado u Hrvatskoj cvijeta.

Bit će doček na Jelačić placu,
De, Hrvati, pokažite facu,
Da svijet vidi, da Hrvati znaju
Cijenit momke koji ZLATOM sjaju.

Mali narod, a u svijetu prvi,
Valjda to je našima u krvi.
To u športu itekako godi
I u drugom neka se dogodi.

Hvala Bogu, On talente dijeli,
Sveto pismo o tom ovo veli:
Talenti se zakopat ne smiju,
Barakude sad zastavu viju.

Pobjedničku, ona je od ZLATA,
Na ponos je svakoga HRVATA!

Međugorje, 29. srpnja 2017.