10 najlakših načina da vas se operuša
Piramida zarade
Vjerojatno jedna od najstarijih fora za mužnju para od naivne ekipe nosi ime Ponzijeva šuma iliti piramida zarade, prema idejnom joj ocu Charlesu Ponziju. Ukratko, pokretač piramide s par suradnika kreće u invaziju mamljenja članova za svoj novi spektakularni biznis koji će vas preko noći učiniti milijunašima ukoliko investirate nešto novca i regrutirate još nekoliko suučesnika. Naravno, ne postoji nikakav realni biznis, sve je samo prilično profitabilna bajka za pokretača i par najbližih mu asistenata, a piramida se matematičkom logikom rasipa nakon određenog vremena jer se novi ljudi ne mogu regrutirati unedogled. Tada se glavni akteri odlučuju na izlaznu strategiju koju odmila zovemo 'davanje petama vjetra'. Vjetar uključuje i vašu lovu, dakako.
Skidanje uroka, babe gatare
Astrovračevi, brkate žene koje bulje u karte, talog kave ili kristalne kugle, tipovi koji u dva ujutro prek' telke rješavaju ljudima pitanje budućnosti uz skromnu cijenu telefonskog poziva... Prilika da vam netko prepriča sve ono što ste mu prije toga sami rekli i eventualno doda par savjeta tipa da se morate čuvati nošenja teških stvari jer bi se to po konstelaciji Merkura i koincidenciji Venere i Jupitera moglo riskantno odraziti na vašu kičmu. Svi oni imaju tek jedan jedini uvid u budućnost, a taj je da će vas riješiti komadićka vašeg keša. Takva vidovitost ne prolazi besplatno.
Nepostojeće humanitarne priredbe
Ljudi se voljko mašu džepa ako im zauzvrat ponudite osjećaj da sudjeluju u nekoj inačici spašavanja svijeta. Kvazihumanitarnost je danas sasvim legitimna poslovna strategija, pa nam se - pogotovo oko kršćanskih blagdana - reklamiraju tvrtke koje dio svog profita poklanjaju ovim ili onim potrebitima i onda to razvale preko novinske duplerice da nam njihovo dobročinstvo slučajno ne bi promaknulo. Gora od toga je eventualno situacija u kojoj humanitarni cilj postoji tek retorički, a donacije završe na privatnom kontu tipa koji upravo ispija svoj treći Bloody Mary na umjetnoj plaži u Dubaiju.
Senzacionalne ponude s neta
Svake godine planet obiđe neki uspješan scam oliti online prijevara. Nekada su nam Nigerijci po e-mailovima prodavali priču da nas negdje čekaju milijuni ukoliko uplatimo mali predujam za prijenos sredstava s računa na račun. I tako nekoliko puta. Prošle je godine kružila poruka po društvenomrežnim sajtovima, navodno odaslana iz velike marketinške firme, a u kojoj se tražilo da ustupite svoju fotku s profila jer je toliko dobra da je jednostavno moraju iskoristiti za svoju sljedeću kampanju. Poslali bi vam pravi ček sa cca. 5.000 eura, ali ste većinu toga novca trebali odmah uplatiti nekom advokatu koji bi kao zastupao vaša autorska prava. Kako to već ide s čekovima, lova bi se fiktivno pojavila na računu prije stvarne provjere pokrića i ekipa je uplaćivala po nekoliko tisuća eura nebuloznom pravniku. Svoje prave love, naravski. Tjedan dana kasnije nazvala bi vas banka i izvijestila vas da ste u gadnom minusu jerbo iza primljenog čeka nisu stajala nikakva sredstva.
Magične krpe, noževi i ina gamad
Telemarketing je devedesetih dilao isključivo magiju. Nije bilo krpe, noža, četke, ribeža za korabu ili sredstva za čišćenje koje posao nije obavljalo sa 200-postotnom učinkovitošću i nula utrošenih kalorija. Sve je izgledalo kao da je proizvedeno u radionici profesora Baltazara i još je jedino nedostajala mogućnost da gurnemo ruku u ekran i preuzmemo plaćeni proizvod. Magija je obično trajala do poštarovog dolaska.
Promotivne večere
Zepter, Tupperware, čega se sve ljudi nisu nakupovali na besplatnim večerama organiziranih u svrhu promocije ove ili one rajngle ili hermetične posude za vaš namaz od jaja koji nitko u vašoj obitelji organski ni anorganski ne podnosi. Stoput ste si prije odlaska ponovili da nećete ništa kupiti i sto i jedan put se doma vratili s par kutija i vrećica. A sve zbog par šeflji juhe i reklamne pričice koja se savršeno sljubila s menijem.
Urgentne priče
Ne znam kako je danas, ali jedno je vrijeme žicerima bila užasna fora ispričati par kartica pomno skrojene priče slučajnom prolazniku u želji da ga se financijski rastereti. Tip bi vas, recimo, zaustavio na kolodvoru i rekao vam da mu uskoro ide vlak, da mu se majka naglo razboljela, da su mu oteli neku lovu baš pred 15 minuta i sve tako do sedamnaestog koljena gdje mu zatičemo čukunčukunstrica koji je izgubio obje noge i jedno stopalo u Napoleonovoj vojsci. Čovjeka, naravno, ganu ti povijesno-herojski dvanaesterci i žicer se dočepa deset kuna koje mu fale za kartu. Karta pak čudesno bazdi po hmelju.
Lažni kontrolori i čuvari parkirališta
Ovo je deal za očajnike koji uz svoju bijedu vole i šus adrenalina. Čitali smo o frajeru koji je operirao po tramvajima obučen u kontrolora i s lažnom značkom pelješio radničku mladež i anarhoidne studente - prosvijećenu škvadricu koja zna da je vožnja bez karte više-manje besplatna vožnja, unatoč naljepnicama po vagonima. Po turističkim odredištima nerijetko ćemo naletjeti na samozvane čuvare parkirališta koji izgubljenim turistima naplaćuju navodno parkirno mjesto. ZET je, kažu, u debelom minusu. Izgleda da se tamo ne igra samo lažnih kontrolora.
Prodavanje besplatnog
Nedjelja popodne, zvoni vam tip koji izgleda kao da je bio u crkvi jednu trećinu puta – i to onda kada je s postolja za župske biltene i ine tiskovine drmnuo štos besplatnih katoličkih kalendara i sličica svetog Josipa . Sada vam ih pokušava utrapiti za cener kuna pobožnim glasom i grimasom sjetnog cucka. Objasnite mu da ste se prekjučer obratili na nihilizam i da pušite samo sličke s Nietzscheom i Dolores Lambašom.
Gradska placovina
Svaki bolji purger zna koji je najefikasniji način da se ubode pinka od neke spodobe što prolazi cestom. Štemeri su to nekad zvali gradska placovina, danas se pomalo izgubila ta leksička romantika, ali bez brige, zadržala se rutina. Radi se o dobro poznatoj urbanoj sceni kad vas dočeka banda hahara i priupita za totalno dobrovoljnu donaciju u smjeru njihovih džepova. Nema čovjeka s gramom inteligencije koji bi to imao srca odbiti.
izvor: tportal.hr.
Vezani članci